Bazilika iz 6. stoljeća predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika ranokršćanske umjetnosti u Italiji. Gradnja je započela za vladavine Gota u vrijeme biskupa Eklesija 527. godine, a dovršio ju je nakon bizantske rekonkviste biskup Maksimijan, koji ju je i posvetio 17. svibnja 548. Presudan je istočnjački utjecaj: bazilika nema tri broda već centralnu osmerokutnu osnovu nadsvođenu velikom kupolom. Čudesni ishod jedinstven je u svijetu po načinu na koji se smjelost konstrukcije i dekorativna uloga mozaika međusobno dopunjavaju. U unutrašnjosti bazilike pogled u visinu privlače veličanstveni mozaički ukrasi u apsidi i izvanredni prikazi carskog bračnog para Justinijana i Teodore, vladara Bizantskog Carstva, s njihovim dvorom. Niti u jednom drugom književnom tekstu, ni na jednom drugom mozaiku u cijelom Justinijanovom i Teodorinom carstvu nije ostvareno jedinstvo i savršenstvo stila sjedinjeno s uzvišenošću političke i vjerske misli kao u ciklusu mozaika u apsidi i svetištu bazilike San Vitale. Veličanje njihove carske vladavine nije ograničeno samo na dva polja s Justinijanom i Teodorom. U luku apside objedinjena je politička i vjerska dimenzija. U svetištu je prikazano jedinstvo Crkve i Carstva, te Carstva i svećenstva, a iznad luka apside između simboličkih gradova Jeruzalema i Betlehema simboličko sunce nosi u svom središtu slovo Alfa, ideološki prizivajući Krista stvoritelja kozmosa i povijesnog svemira.

 

Struktura i prizori u Mauzoleju carice Galle Placidije podsjećaju na život i smrt jedne carske princeze iz 5. stoljeća koja je bila duboko upletena u povijest carstva svog oca Teodozija Velikog. Kao kći, sestra, supruga i majka careva, Galla Placidija je vladala Zapadnim Rimskim Carstvom. Sredinom 5. stoljeća dala je sagraditi ovaj maleni mauzolej. Njegova je vanjština skromna naspram veličanstvene unutarnje dekoracije. Bezbrojne zvijezde u kupoli ostavljaju dubok dojam na maštu i senzibilnost posjetitelja Ravenne. Premda po centralnom tlocrtu s jednim ulazom, završetku krova i skromnoj vanjštini nalikuje velikim poganskim mauzolejima, unutrašnjost ovog mauzoleja u potpunosti je prekrivena kršćanskim simbolima besmrtnosti i vječnog života. Za Gallu Placidiju slava kršćanskog Rimskog Carstva bila je izražena oblikom križa, stoga mauzolej ima oblik latinskog križa, što je i glavni simbol mozaika u središtu svoda. To je nebeski križ što sja među zvijezdama na nebu, nebu vječnog spasenja, nebu Kraljevstva Božjeg. Rajski svod velikog ulaza sa simbolima svjetla zorno prikazuje osnovni motiv koncepta shvaćanja ravenskog biskupa Petra Krizologa i Galle Placidije o putu kršćana do zaslužene vječnosti. 

Krstionica je najstariji ranokršćanski spomenik u Ravenni. Izgrađena je po nalogu biskupa Neona u drugoj polovini 4. stoljeća. Unutrašnjost je ukrašena sjajnim mozaicima koji nose jasne tragove helenističko – rimskog utjecaja. Posebno su značajni ciklusi mozaika obogaćeni divnim štukaturama koje prikazuju šesnaest proroka: četiri veća i dvanaest manjih proroka. S ovim se ravenskim zdanjem po savršenstvu mozaika i strukturnoj očuvanosti ne može usporediti niti jedna druga ranokršćanska krstionica. Kompozicija mozaika podijeljena je u tri odvojene zone: središnji medaljon i dvije koncentrične trake. U središnjem je medaljonu prikazano Kristovo krštenje u rijeci Jordan. Prva, unutarnja traka, prikazuje portrete dvanaest apostola u dvije povorke na čelu s Petrom i Pavlom. Vanjska, šira traka, podijeljena velikim akantusima u osam arhitektonskih cjelina s nišama u kojima se izmjenjuju prijestolja i oltari, simbolizira rajski grad i pojam etimasia ili „pripremu prijestolja Božjeg suda“.

Sagrađena krajem 5. stoljeća za Teodorikove vladavine kada je arijanski kult bio službena dvorska religija, krstionica ima osmerokutnu osnovu i sadrži prekrasne mozaike s prijelaza 5. u 6. stoljeće. Prelijepi mozaik u kupoli prikazuje Kristovo krštenje u rijeci Jordanu i dvanaest apostola. Prema arijanskoj je doktrini Krist bio Sin Božji, ali je zadržao svoju ljudsku prirodu. Ovdje apostoli, koji u rukama nose krune mučeništva i pobjede, nisu odvojeni kandelabrima već palmama, što upućuje da je prizor smješten u raj. Dok u Neonijevoj krstionici dvanaest apostola slavi Krista u središnjem medaljonu, ovdje štuju veliko draguljima optočeno prijestolje na kojem se nalaze sveti Križ i purpurni rubac, simboli Isusove muke i njegove fizičke prirode, središnje dogme arijanske crkve.

 

Sagrađena kao privatna kapela biskupa Petra II za vladavine Ostrogota, jedina je očuvana vjerska građevina koja je pripadala biskupskoj palači. Ikonografija mozaika u kapeli izuzetno je zanimljiva. Biskup je naručio izradu dvadeset heksametara izvrsnih mozaika u atriju, postavivši u središte prikaz Krista Ratnika s križem na ramenu iznad ulaznih vrata. Glorifikacija Krista, čiji lik dominira na svim dijelovima mozaičke dekoracije, može se stoga protumačiti kao protuarijanski element. Prikaz Krista Ratnika koji nogama gazi zvijer arijanske hereze čin je optužbe uperen protiv tadašnje političke vladavine arijanskog kralja Teodorika. Portreti evanđelista, apostola i raznih svetaca s istoka, zapada i iz Afrike izražavaju jedinstvo katoličke ekumene ranog kršćanstva iz razdoblja prije barbarskih i arijanskih podjela. Veličanstven je ukras svoda vestibula na kojem se na zlaćanom nebu, među nizovima ljiljana i ružica može vidjeti prikaz 101 ptičje vrste, od kojih neke još uvijek obitavaju u prirodnom okolišu Ravenne. 

 

Slava i moć gotskog kralja prikazana je u velikim poljima s prizorima Palacija (Palatium), s gradom Ravennom i lukom s gradom Classe. Teodorik je uzdizao kulturu klasične Grčke i Rima, a stavljajući je uz bok gotskoj kulturi želio je dokazati kako je njegova kraljevska i politička moć sjedinjena sa snagom Krista Kralja. U velikoj sceni između prozora s prikazom 36 likova proroka, apostola, evanđelista s kodeksima, knjigama i svitcima, Teodorik je ozakonio autoritet svoje kulture i vlasti. Kasnije je nadbiskup Agnello preradio mozaike davši ukloniti arijanske magistrate i uklopio ih u katoličku kulturu s trijumfalnom povorkom svetaca, Sveta Tri Kralja i svetica koje simbolički predvode sv. Martin i sv. Eufemija zbog posvećenog protuarijanskog duhovnog poziva.

 

Ova građevina, opisana kao zagonetna jer nikada nije posve razjašnjena, izgrađena je 520. godine po nalogu gotskog kralja Teodorika kao njegova grobnica u blizini barbarske nekropole. Dvokatno zdanje izgrađeno u potpunosti od istarskog kamena, oblikovno slijedi najstarije modele nadgrobnih spomenika, ali u monumentalnim dimenzijama koje simboliziraju moć i duh ostrogotskog kralja. Prekrivena je monolitnim blokom istarskog kamena, promjera 10 metara, teškog 300 tona, što ga vjerojatno čini jednim od najvećih monolita na svijetu upotrijebljenih kao kupola. 

Kruna od 12 medaljona isklesana u istom bloku kupole nosi imena četiri evanđelista i osam apostola. Ovi oblici podsjećaju na kraljevsku krunu, pa čak i na ratničku kacigu. Velika pukotina vidljiva na bloku nastala je tijekom postavljanja kamena, koje je gotovo sigurno izvedeno podizanjem po kosoj površini. Prema legendi kupola je napukla kada je božanska munja udarila u Teodorika koji je sjedio pod njom, ubivši ga na mjestu kao kaznu za njegove zločine, čime se ostvarilo proročanstvo koje je predvidjelo njegovu smrt od udara groma. 

Unutrašnja je prostorija diskretno osvjetljenja malim prozorima od kojih jedan u obliku križa gleda na istok. Na gornjem je katu veliki porfirni sarkofag koji je zakratko mogao čuvati Teodorikove posmrtne ostatke, uklonjene već za bizantske vladavine. Ukrasi kraljeve grobnice postupno su uklonjeni tijekom stoljeća. 

Bazilika je najznamenitija bogomolja ravenske Crkve, izgrađena tijekom prve polovice 6. stoljeća na povijesno dokumentiranim temeljima prvobitnog mjesta ukopa Apolinara. Nad grobom prvog biskupa i jedinog mučenika, u prvoj polovici 6. stoljeća izgrađena je mala bazilika – martyrion.