Ferrara, značajno riječno trgovačko središte još u srednjem vijeku, dostiže vrhunac raskoši u renesansi, za vrijeme vladavine obitelji Este. Upis grada na UNESCO-ov Popis svjetske baštine vezuje se uz to zlatno razdoblje, a izvršen je u dvije faze: prvi put 1995., a potom 1999. Na 19. sjednici Povjerenstva za svjetsku baštinu (Committee for World Heritage) održanoj u Berlinu 1995. grad Ferrara pridodan je na popis prema kriterijima II., IV. i VI. kao “lokalitet od izuzetne univerzalne vrijednosti, izvrsno planiran renesansni grad, čije je urbano tkivo očuvano gotovo nedirnuto. Dosezi u urbanom planiranju utjelovljeni u Ferrari imali su dubok utjecaj na razvitak urbane sheme u narednim stoljećima”. Upis se odnosio na gradsko središte unutar njegovih monumentalnih zidina, s očuvanim unutrašnjim dvorištima i parkovima.
|
| Ferrara, gradska vijećnica | Na 23. sjednici održanoj u Marakešu 2. prosinca 1999. Povjerenstvo za svjetsku baštinu (Comitee for World Heritage) proširilo je svoje priznavanje u skladu s kriterijima III. i V. prepoznavši da rezidencije vojvoda iz obitelji Este izvanredno odražavaju utjecaj renesansne kulture na prirodni krajolik. Ušće rijeke Po izuzetan je primjer planiranog kulturnog krajolika, izvrsno sačuvanog u originalnom obliku. Na zahtjev Republike Italije, Povjerenstvo je naknadno odlučilo da se ime upisanog dobra promijeni u ‘Renesansni grad Ferrara i pripadajuće ušće rijeke Po’, uključivši time znatno šire područje i naglašavajući vezu između grada i njegovog teritorija. Kasnija dva upisa potaknuta su potrebom da se naglasi kako su renesansni ideali dvora obitelji Este utjelovljeni podjednako u urbanističkom planiranju i arhitekturi, kao i u planiranju krajolika, u savršenom uzajamnom djelovanju kulture i prirode.
|
Upis ovog lokaliteta na Popis svjetske baštine predmnijeva primjenu mjera zaštite i promicanja, ne samo na pojedinačni spomenik, već na krajobraznu cjelinu s njezinim prirodnim i kulturnim značajkama. Lokalitet predstavlja kulturni krajolik koji obuhvaća povijesnu jezgru Ferrare i široko područje oko starog ušća rijeke Po. Prostorna međa nije pravocrtna, već okružuje područja koja najbolje predstavljaju prostor koji je tijekom renesansnog razdoblja doživio velike promjene. U tom je razdoblju vladajuća obitelj Este potaknula urbanistički, arhitektonski i umjetnički razvoj grada i okolice isušivanjem ogromnih poteza močvarnog zemljišta, uvođenjem takozvanih castalderia, te izgradnjom mreže otmjenih rezidencija znanih kao Delizie Estensi. UNESCO-ov lokalitet u Ferrari proteže se do prstena obrambenih zidina koje okružuju grad. S vremenom je prsten postupno povećan kako bi uključio nova gradska proširenja.
|
| Ferrara: židovska četvrt, Ulica Mazzini | .jpg) |
GradSrce grada još uvijek održava dobru ravnotežu između prošlosti i sadašnjosti. U labirintu vijugavih srednjovjekovnih ulica još se uvijek nazire trag starog korita rijeke Po. Dobro su očuvani primjeri tipične onodobne arhitekture tzv. case a cassero, lako prepoznatljive po uskom, izduženom obliku. Sjeverno od srednjovjekovnog grada, u centru se nalaze značajni spomenici poput dvorca Este (Castello Estense), simbola vladavine obitelji Este nad gradom, te katedrale, izuzetnog ostvarenja u kojem se stapaju romanički i gotički stil. Među brojnim iznimnim spomenicima unutar gradskih zidina nekoliko ih se posebno ističe: Palazzo dei Diamanti smješten u Corso Ercole I d’Este, jedinstvenom u Europi, glavnoj osi gradskog proširenja koju je po narudžbi vojvode Ercola I 1492. izveo arhitekt Biagio Rossetti. Palazzo Schifanoia s ciklusom fresaka u Dvorani mjeseci i danas predstavljaju jedan od vrhunaca ferareškog renesansnog slikarstva, te svjedoče kako je sjajni dvor obitelji Este privlačio skup vrhunskih umjetnika, pjesnika i filozofa, posebice novih renesansnih humanista. Unutar gradskih zidina moguće je doživjeti i prirodu, i to ne samo u zanimljivom botaničkom vrtu. Brojni su parkovi, vrtovi i stari voćnjaci ponekad dobro skriveni unutar dvorišta renesansnih palača. To drevno drveće predstavlja simbol i živi dokaz besmrtne prošlosti. Urbana matrica rezultat je promjena unesenih u srednjem vijeku i u kasnijim razdobljima, a posebice se to odnosi na renesansno proširenje koje je osmislio Biagio Rossetti. Njegova je shema uključivala sustav perspektivnih osi koje grad čine jedinstvenim, a koje su i danas savršeno očuvane i lako uočljive posjetiteljima. U skladu s gradskim planom mreža ulica i zidina bila je tijesno povezana s palačama, crkvama i parkovima kao dijelom cjelovite zamisli u kojoj je prednost dana naglašavanju ljepote pojedinačnih zgrada i skladnom rasporedu gradskih vizura. Dosezi u urbanom planiranju utjelovljeni u Ferrari imali su dubok utjecaj na razvitak urbane sheme u narednim stoljećima.
|
KrajolikSredište Ferrare, povijesne i umjetničke jezgre okolnog područja, smješteno je u srcu planiranog kulturnog krajolika – zelenog pojasa koji se od gradskih međa proteže duž rijeke Po do Jadranskog mora. Iza savršeno očuvanih gradskih zidina, u ruralnom području izvan granica grada, kulturni krajolik stoljećima čuva otiske ostavljene na prirodnom okolišu neprekidnim ljudskim djelovanjem. Definiranje tog okoliša kulturnim krajolikom ima cilj pokazati na koji su način renesansni ideali promicani na dvoru Este utjelovljeni kako u planiranju grada i arhitektonskom razvitku, tako i u krajoliku, naglašavajući neprekidno uzajamno djelovanje kulture i prirode. Potreba za iskorištavanjem velikih močvarnih područja izvan gradskih međa za poljoprivrednu namjenu uzrokovala je izvođenje neprekidnih zahvata isušivanja kroz stoljeća, koji su uredili, oblikovali i izgradili okolni krajolik. Krajolikom su rasute monumentalne građevine, crkve, utvrde i dvorci, te parkovi i prirodni rezervati, od unutrašnjosti do obale, gdje se ravnica susreće s morem. Arhitektonske su znamenitosti raznolike tipologije, no međusobno su povezane osobitom strukturom krajolika na koju utječe promjenjiva i nestalna ravnoteža između zemlje i vode. To je vodozemno područje ispresijecano gustom mrežom vodenih tokova, oblikovano zajedničkim djelovanjem prirode i čovjeka, u kojem su se ruralni bazeni, naselja i kulturna središta razvili u više različitih slojeva.
|
Ključna svjedočanstva takvog nadzora nad okolišem do danas ostaju kneževske rezidencije, tzv. delizie, središta zabave i kulture. Pojmom delizie (draži) nazivaju se različiti pojavni oblici kneževskih zdanja obilježenih neprekidnim međusobnim prožimanjem prirode i umjetnosti, koje književna tradicija kasnog 16. stoljeća povezuje ponajviše s mjestima dokolice i zabave. “Draži” obitelji Este čini skupina od preko 30 vila, lovačkih koliba i ljetnikovaca smještenih na području Ferrare i Roviga, izgrađenih po nalogu obitelji Este u razdoblju od kasnog 14. do sredine 16. stoljeća. To su uglavnom prigradske ili ladanjske rezidencije gospodarske, političke, strateške i reprezentativne namjene, uvijek spremne ugostiti putujući dvor. Neke od njih još uvijek postoje i restaurirane su, a najbolje primjere predstavlja njih pet. Prva je krajem 14. stoljeća izgrađena Delizia di Schifanoia. Izvorno se nalazila u predgrađu, a oslikana je izuzetnim ciklusom fresaka, djelom majstora lokalne slikarske škole tzv. Officina ferrarese. Delizia del Belriguardo u Voghieri oponaša obrazac antičkih rimskih vila. Izgrađena je na osami 1436.–1440. zalaganjem brojnih arhitekata i umjetnika, među najznačajnijima tog stoljeća kao što su: Pietrobono Brasavola, Pietro Dagli Ordini, Biagio Rossetti, Cosmè Tura i Ercole de’ Roberti. Dvorac Mesola sagrađen je kao najistaknutiji biljeg koji slavi osvajanje područja Polesine oko Ferrare.
|
| Rezidencija „Delizia del Verginese“ |  |
|
Dvorac okružen gustim šumama vojvode su često posjećivali u lovačkim i ribolovnim pothvatima. Dvorac Delizia del Verginese u mjestu Portomaggiore obilježen je četirima kulama s kruništima i istaknutim uglovnicima. Dvorac Delizia di Benvignante u Argenti ima nadsvođen ulazni atrij i kulu s kruništem. Kulturni se krajolik prostire od umjetničkih gradova Ferrare i Comacchia, čije su povijesne jezgre uvelike očuvane do danas, do mističnih mjesta poput Župne crkve sv. Jurja u Argenti i opatije u Pomposi. | Obuhvaća karakteristične građevine tzv. casoni di valle – kolibe smještene u močvarnom području ušća rijeke Po, korištene za privremeno stanovanje u ribolovnoj sezoni, za spremanje opreme i skladištenje, nadzorne kule na jadranskoj obali, hidrauličke naprave upotrebljavane za isušivanje tla. Kroz krajolik se nižu utvrde, od kojih je najznačajnija Rocca Possente di Stellata, vile i dvorci često okruženi starim selima, parkovi i zidine Ferrare, kao i mreža delizija obitelji Este raspršenih po teritoriju. |
| Abate toranj, panorama |  |
UNESCO-ovo priznavanje naglašava upravo taj aspekt kulturnog krajolika, te ističe nov način tumačenja kulturnih vrijednosti, promatrajući ih ne samo kao sporadične pojave i pojedinačne spomenike, već gdje god je to moguće, kao dio važne i skladne cjeline. Stoga na Popis svjetske baštine nisu upisane zasebno delizie u Vergineseu, Pomposi, dvorac Mesola ili Belriguardo, već teritorij u kojem su nastale, doživljavajući ga kao kulturnu cjelinu u kojoj su spomenici i prirodna obilježja uzajamno povezani.
|
Europsku uniju čini 28 zemalja članica koje su odlučile postupno povezivati svoja znanja, resurse i sudbine. Zajednički su, tijekom razdoblja proširenja u trajanju od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti, demokracije i održivog razvoja, zadržavajući pritom kulturnu raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska unija posvećena je dijeljenju svojih postignuća i svojih vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica
