Akvileja je bila jedan od najvećih gradova Rimskog Carstva, među najživljim zajednicama zapadnog ranog kršćanstva, kao i jedna od najvažnijih antičkih luka na Jadranskom moru, polazišna točka glavnih trgovačkih, kulturnih i vojnih putova prema sjeveroistočnoj Europi. Osnovali su ga Rimljani 181. godine pr. Kr. Tijekom srednjeg vijeka postala je stjecištem religija, proglašena je sjedištem biskupije i patrijarhata ugašenog tek 1751. godine. Odbor za svjetsku baštinu (The World Heritage Comittee) prepoznao je Akvileju kao jedan od najvećih i najbogatijih gradova Rimskog Carstva, cjelovit primjer antičkog rimskog grada na sredozemnom području, uglavnom nedirnut i sačuvan pod zemljom, i uvidio da sklop patrijarhove Bazilike dokazuje presudnu uloge Akvileje u širenju kršćanstva diljem Europe u ranom srednjem vijeku.
|
| Akvileja, patrijarhalna bazilika i trg Capitolo | Zakladu Akvileja (Fondazione Aquileia, www.fondazioneaquileia.it) zajednički su u proljeće 2008. godine osnovali Ministarstvo za kulturnu baštinu i djelatnosti, Regija Friuli Venezia Giulia, Provincija Udine, Općina Akvileja i Nadbiskupija Gorizia s ciljem očuvanja i promicanja izuzetne arheološke baštine Akvileje upisane 1998. godine na ugledni UNESCO-ov Popis svjetske baštine (World Heritage List).
BazilikaAAkvilejska je bazilika iznimno arhitektonsko ostvarenje. U osnovnim crtama utjelovljuje zamisao patrijarha Popona (biskup i patrijarh od 1019. do 1042.), koji ju je posvetio 1031. godine, no izvorno potječe najbliže iz kasnog 4. stoljeća, kada je već imala današnje dimenzije, isključujući transept i apsidu s ukopanom kriptom. Poponov je projekt obnove u 11. stoljeću obuhvatio rekonstrukciju pročelja sa središnjom biforom, kao i apside s čudesnim ciklusom fresaka. Unutrašnje kolonade s po deset stupova okrunjene su novim kapitelima. Ponovno je obnavljana nakon potresa 1348. godine.
|
Pod crkve iz Poponovog razdoblja uklonjen je do razine prezbiterija 1909. godine kako bi se otkrio mozaički pod iz konstantinijanskog sklopa na dubini od oko jednog metra.
Mozaički podPodni mozaici u bazilici, otkriveni u razdoblju od kraja 19. stoljeća i prvih desetljeća 20. stoljeća, jedan su od najdojmljivijih tragova izvorne crkve, izgrađene po nalogu biskupa Teodora odmah nakon proglašenja Milanskog edikta o suživotu 313. godine. Sklop se sastojao od dviju usporednih dvorana (druga se može vidjeti u Kripti iskopina) povezanih poprečnom dvoranom, približno eliptične krstionice zatvorene za javnost, te raznih prostorija koje su mogle pripadati biskupskoj rezidenciji. Mozaik u južnoj Teodorovoj dvorani, površine oko 760 kvadratnih metara, najveći je mozaički pod na prostoru Zapadnog Rimskog Carstva. Podom podijeljenim u četiri prostorne cjeline dominira natpis posvećen Teodoru. Alegorijski prikazi i imaginarij skrivena značenja služe kao vodič ka vječnom spasenju.
|
| Akvileja, podni mozaik bazilike |  |
Kripta s freskamaIzgrađena vjerojatno do početka 9. stoljeća, a potom u 11. stoljeću pregrađena u današnji oblik, kripta ispod glavnog oltara bazilike podijeljena je u tri broda s pomoću šest stupova na koje se oslanjaju križni svodovi. Zidovi i svodovi potpuno su prekriveni veličanstvenim ciklusom fresaka koji vjerojatno datira iz kasnog 12. stoljeća.
|
Kripta iskopinaTakozvana Cripta degli scavi otkrivena je tijekom arheoloških istraživanja oko tornja zvonika. Arheološko područje obuhvaća ostatke Teodorovog bazilikalnog sklopa datiranog nakon 313. godine, a uključuje sjevernu dvoranu koju dijelom zauzimaju stube zvonika, srednju dvoranu, te ostale strukture i mozaike unutar crkve i biskupske rezidencije. U gornjoj se razini mogu vidjeti ostaci velike postteodorijanske bazilike. Izgrađena je sredinom 4. stoljeća kako bi zamijenila Teodorovu crkvu, flankirana novom krstionicom.
|
| Akvileja, biblijska priča o Joni, podni mozaik bazilike |
 |
KrstionicaVanjska krstionica datira iz vremena gradnje južne post-teodorijanske bazilike u kasnom 4. stoljeću. Od njezine je izvorne strukture sačuvana samo donja polovica. Krstionica je izvana bila kvadratna, a iznutra osmerokutna s polukružnim nišama u uglovima. Postojeći krstionički zdenac šesterokutnog je oblika. Stubama se spušta u zdenac u obredu krštenja uranjanjem. Stupovi oko zdenca podignuti su poslije, vjerojatno u 9. stoljeću.
|
Južna prostorijaUz bočne strane krstionice bile su dvije velike simetrično raspoređene prostorije pravokutna tlocrta kojima je zaključen veliki bazilikalni sklop. Otkrili su ih 1893. godine austrijski arheolozi koji su ih nazvali Nordhalle (sjeverna prostorija) i Südhalle (južna prostorija). Obje su prostorije imale mozaičke podove s kraja 4. stoljeća ili iz prvih desetljeća 5. stoljeća. Premda otkriven prije više od sto godina, mozaik u Južnoj prostoriji dostupan je javnosti tek od 2011. u posebno izgrađenom muzeju. Veliki mozaik sastoji se od tri zasebne cjeline. Veličanstveni fragment mozaika s prikazom pauna, danas izložen na zidu u Muzeju Südhalle, nekoć je krasio apsidu u dugom prilazu, odnosno narteksu, između južne prostorije i bazilike.
|
| Akvileja, forum | ZvonikToranj zvonika Akvilejske bazilike, visok 73 metra, moćno se uzdiže nad furlanijskom ravnicom. Izgrađen je u vrijeme patrijarha Popona, vjerojatno istovremeno s bazilikom ili nešto kasnije. Izvorno je zvonik imao oblik jednostavnog tornja s ložom za zvona i niskim krovom. S vremenom su dodane stube kao ojačanje temelja, u 14. stoljeću, a u prvoj polovici 16. stoljeća za vladavine patrijarha iz venecijanske obitelji Grimani obnovljena je loža za zvona.
Kapitolinski trgOvaj je trg bio središte akvilejskog života tijekom srednjeg vijeka. Omeđen impozantnim volumenima bazilike, krstionice i zvonika, trg je zauzimao prostor nekadašnje biskupske palače i četverostranog trijema koji se protezao od postteodorijanske bazilike prema sjeveru iz druge polovice 4. stoljeća. Pri posljednjoj je obnovi područja, 2008. i 2009. pločama od bijela kamena izvedena reminiscencija na taj trg u osnovnim crtama.
Trg PatrijarhataVelika travnata površina južno od bazilikalnog sklopa naziva se Trg Patrijarhata (Piazza Patriarcato). Sve do sredine 18. stoljeća ovdje su se uzdizale monumentalne ruševine impozantne rimske javne građevine (izvornih dimenzija 66×90 metara). Građevina izgrađena na prijelazu 3. u 4. stoljeće služila je kao skladište prvenstveno živežnih namirnica, namijenjenih opskrbi ne samo grada, već i vojske koja je čuvala dunavsku granicu carstva.
ForumSrce političkog, upravnog i društvenog života grada bio je forum, trg čija prva faza izgradnje seže još u 2. stoljeće prije Krista. Tijekom prve polovice 1. stoljeća poslije Krista poprimio je oblik čiji se obrisi naziru i danas, okružen arkadama s barem tri strane. Na istočnoj i zapadnoj strani brojne su trgovine bile otvorene prema trijemu. Na južnoj je strani cijelu širinu trga zauzimala gradska bazilika. Sjeverna nam je strana slabo poznata, osim da se ovdje nalazila kružna konstrukcija sa stubištem koja je prepoznata kao Comitium, odnosno prostor za javna okupljanja u republikanskom razdoblju.
|
Posjed CossarArheološko područje posjeda Cossar obuhvaća ostatke najmanje dviju do tri nastambe otkrivene 1950-ih godina, a danas ih istražuje Sveučilište u Padovi. Blizu jugoistočnog ugla republikanskih zidina arheološko područje zahvaća jedan od južnih gradskih blokova Akvileje, omeđen cestom u pravcu sjever-jug popločanom nepravilnim kamenim blokovima sačuvanima na ovom potezu, te paralelnom cestom otkrivenom prema zapadu koja trenutačno nije vidljiva. Ostaci zidova i podova kuća iz različitih su razdoblja između 1. i 4. stoljeća. U južnom se sektoru nalaze brojni mozaici iz posljednjih desetljeća 1. stoljeća prije Krista ili prvih desetljeća poslije Krista. Središnje područje u potpunosti zauzima kuća zvana domus Titus Macrus s početka 1. stoljeća poslije Krista.
Riječna lukaOvo je jedna od najbolje očuvanih rimskih luka, smještena uz tok rijeke Natisone / Torre, široke skoro 50 metara u tom dijelu, koja je opasivala antički grad s istočne strane. Lučke strukture istražene su 1930-ih godina. Prostirale su se na potezu od oko 300 metara duž desne riječne obale, prema istočnom potezu republikanskih gradskih zidina. Izgrađena na mjestu starije konstrukcije, riječna je luka u potpunosti pregrađena početkom 1. stoljeća, s novim sklopom pristaništa i dugom zgradom u pozadini koja se otvarala prema rijeci.
Via SacraTakozvana Via Sacra (Sveti put) evokativna je arheološka staza koja se u sjeni čempresa proteže od riječne luke do područja bazilika. Stvorena je 1930-ih godina koristeći zemlju iskopanu u luci s ciljem povezivanja rimskih starina, ratnog groblja iz razdoblja 1915.–1918. i bazilikalnog kompleksa s njegovim iznimnim ranokršćanskim ostacima.
NekropolaTrenutno je u Akvileji moguće obići samo dio nekropole koji se sastoji od pet ograđenih grobljanskih cjelina rasprostranjenih duž sporedne ceste koja vodi iz grada. Različitih dužina, ali jednake dubine, pripadale su raznim akvilejskim obiteljima Statius, Julius, Trebius i Cestius.
|
| Akvileja, rimska nekropola |  |
Nacionalni arheološki muzejNacionalni arheološki muzej u Akvileji otvoren je 1882. u Vili Cassis – Faraone u kojoj se i danas nalazi. Izlošci su raspoređeni na tri etaže u dvanaest soba, a nastavljaju se u galerijama Lapidarija iz 1898. Dio spremišta također je otvoren za javnost s novim izložbenim postavima poput onog na Via Annia, glavnoj cesti koja vodi iz Veneta, otvorenog 2011. godine.
Muzej ranog kršćanstvaZgrada u kojoj je od 1961. godine smješten Muzej ranog kršćanstva predstavlja posljednju strukturnu izmjenu u petnaest stoljeća postojanja kršćanske sakralne građevine podignute u 4. stoljeću izvan gradskih zidina. Posjetitelji mogu razgledati vjersku građevinu i njezine mozaike, kao i izložene kršćanske nadgrobne natpise iz raznih dijelova Akvileje.
|
Groblje junakaIza apside bazilike, omeđeno srednjovjekovnim gradskim zidinama, nalazi se groblje vojnika palih u Prvom svjetskom ratu. Utemeljeno početkom 1920-ih godina, groblje čuva posmrtne ostatke stotina talijanskih vojnika poginulih na Kraškom frontu. Uz ogradni zid groblja, okružen lovorima i čempresima, nalazi se grobnica Desetorice nepoznatih vojnika koji su ovdje pokopani 4. studenog 1921. Tijelo jedanaestog vojnika, koje je odabrala gospođa Maria Bergamas, predstavljajući sve talijanske majke koje su izgubile sinove tijekom Prvog svjetskog rata, prevezeno je vlakom iz Akvileje u Rim i položeno istog dana u spomenik Viktoru Emanuelu II. Maria Bergamas (1867.–1952.) sahranjena je u podnožju spomenika Desetorici nepoznatih vojnika.
|
Europsku uniju čini 28 zemalja članica koje su odlučile postupno povezivati svoja znanja, resurse i sudbine. Zajednički su, tijekom razdoblja proširenja u trajanju od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti, demokracije i održivog razvoja, zadržavajući pritom kulturnu raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska unija posvećena je dijeljenju svojih postignuća i svojih vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica
