Trulli u Alberobellu

Trulli u Alberobellu

Prahistorijska tradicija suhozidnoga graditeljstva

Trulli u Alberobellu, Italija

povratak
    Trulli su narodne građevine prepoznatljive po četverostranom obliku i konusnom krovu koje su izgrađene pomoću grubo obrađenih gromada kamena krečnjaka prikupljenih na okolnim poljima. Kada su u kasnijim razdobljima na tom području nastali veliki rezervoari za prikupljanje vode, trulli su građeni direktno na živoj stijeni isključivo suhozidnom tehnikom bez upotrebe maltera. Oni predstavljaju vrlo osebujan arhitektonski izraz: s jedne strane, nastali su na tradiciji starih tehnologija i tipologija iz prahistorijskog doba koje su u ovom dijelu južne Italije preživjele bez prekida. S druge strane, nepoznate su okolnosti dovele do izuzetne geografske rasprostranjenosti ove tehnologije u tačno određenom razdoblju između 17. i kraja 18. vijeka.  
Alberobello, Trulli ulica  
   
Spoj dvaju ili više trulla različitih veličina čini naseobinu, a veći broj međusobno slobodno povezanih trulla čini “trullaia”, odnosno skup građevina, manjih dvorišta i gumna u kojima se nalaze i životinjske nastambe, te malih ograđenih vrtova i povrtnjaka dostupnih samo iz kuća. Najmanji trulli, u kojima se obično nalaze niše za ležajeve i ognjišta, povezani su s glavnim trullom niskim lukovima. Seoski su trulli prisutni u cijeloj dolini Itria. No, jedino gradsko naselje zaista jedinstveno obilježeno ovim tipom građevina je Alberobello, sa svoja dva kvarta – Monti i Aia Piccola. Kvart Monti, izgrađen na prilično strmom terenu, prostire se na površini od 15 hektara i uključuje 1030 trulla. Predstavlja prvu veliku, jasno raspoznatljivu grupu trulla u gradu, koja se otvara prema brdu poput lepeze, a od ostatka grada razdvaja je šetalište Martellotta. Svi se putevi niz brdo spajaju na jednom mjestu kako bi omogućili odljev voda. Kvart Aia Piccola sa svojih 590 građevina druga je, manje homogena grupa trulla. Njegove kuće gravitiraju zajedničkom gumnu, na kojem su u prošlosti, od kraja feudalnog razdoblja, seljaci morali javno mlatiti žito. Analize provedene na osnovu postojeće dokumentacije i terenskih istraživanja omogućile su prepoznavanje višestrukih vrijednosti koje obilježavaju lokalitet, a to su: urbanističke, arhitektonske, dokumentarne (posebno s obzirom na prahistorijske graditeljske tehnologije), memorijalne (lokalitet predstavlja nestalu civilizaciju) i društvene vrijednosti. 
  
Uprkos tome, kako bismo bolje vrednovali značaj grada trulla za cijelo čovječanstvo, treba ga uporediti s nekoliko postepeno izgrađenih područja širom planete, a posebno u sredozemnoj regiji. To znači da je grad trulla nepobitno dio znatno šire grupe lokaliteta koji svjedoče o takozvanoj spontanoj ili narodnoj arhitekturi bez arhitekata. Među njima je od posebnog značaja urbani kontekst u kojem se nalaze historijske grupe na lokalitetu, odnosno “Aia Piccola” i “Rione Monti”. Alberobello predstavlja jedini primjer gdje suhozidna arhitektura poprima urbanu formu, uz cijeli niz karakterističnih obilježja pomoću kojih se prepoznaje sistem pridruživanja privatnih i javnih prostora koji određuju grad. Obnova grada i širenje u prigradski prostor tokom prošlog vijeka nisu izmijenili jezgru urbane tvorevine niti utjecali na izuzetno arhitektonsko naslijeđe grada trulla. Danas se Alberobello s pravom smatra jednim od najznačajnijih i najbolje očuvanih spontanih urbanih naselja u Evropi. Upis trulla u Alberobellu na UNESCO-ov Popis svjetske baštine (World Heritage List), na temelju kulturnih kriterija (iii), (iv) i (v), u decembru 1996. godine Centar za svjetsku baštinu (World Heritage Centre) obrazložio je na sljedeći način: “Lokalitet ima izvanrednu univerzalnu vrijednost kao izuzetan primjer oblika građevinske konstrukcije porijeklom od prahistorijskih građevinskih tehnika koje su neokrnjene i djelotvorne dočekale savremeni svijet.”
Alberobello, Trullo Sovrano
  
   

Historijski opis

U dolini Itria postoje tragovi prahistorijskog naselja, a moguće je da je tradicija gradnje “tholosa” donesena na ovo područje u to doba. Općenito se smatra da postojeće naselje potječe iz sredine 14. vijeka, kada je do tada naizgled nenaseljeno područje tarantski knez Robert D’ Anjou dodijelio prvom grofu od Conversana u znak zahvalnosti za zasluge u križarskim ratovima.
  
On i njegovi nasljednici naselili su to područje doseljenicima sa svojih drugih lena, poput obližnjeg Noci, dopustivši im da grade kolibe poznate kao casedde. Međutim, novija istraživanja lokalnih urbanista ukazuju na to da su se raspršena ruralna naselja, nastala oko 1000. godine s obiju strana rječice koja danas teče podzemno kroz grad, postepeno stopila u seoske zajednice budućih Aja Piccola i Monti. Prema predanju, suhozidna je gradnja nametnuta novim doseljenicima kako bi njihove kuće mogle biti brzo uklonjene. 
Alberobello, Trulli ulica  

 

  
Dva su razloga tome: buntovni su kućevlasnici mogli biti lahko razvlašteni, a kasnije je bilo moguće izbjeći plaćanje poreza na nova naselja. U drugom je slučaju bilo moguće jednako brzo ponovo izgraditi kuće. Naime, poznata je takva dogodovština iz 1644. godine kako bi se zavarali poreznici napuljskoga kralja. Ipak, historijske i komparativne analize ukazuju na to da ta tehnika nije bila ništa više od nužnog fizičkog prilagođavanja lokalnim uvjetima i okolnostima, a kasnije je iskorištena u fiskalne i kaznene svrhe. Do sredine 16. vijeka područje Monti zauzimalo je oko 40 trulla, ali se naselje, koje je tada još pripadalo gradu Noci, počelo širiti tek 1620. godine kada je ondašnji grof Gian Giorlamo Guercio naredio izgradnju pekare, mlina i krčme. Krajem 18. vijeka zajednica je brojala preko 3500 stanovnika, koji su 1797. godine uspjeli ukinuti feudalnu vlast porodice Acquaviva dobivši status kraljevskoga grada od Ferdinanda IV Bourbonskog, napuljskoga kralja. Usvojeno je ime Alberobello, prema srednjovjekovnom latinskom imenu tog područja silva arboris belli. Otada gradnja novih trulla ubrzano opada. 
 

Prednosti i slabosti

Danas je lokalna zajednica duboko svjesna historijske i umjetničke vrijednosti svojih trulla, kao i značaja primjerenog pristupa u zaštiti, očuvanju i valorizaciji. Spomeničke kvartove treba posmatrati ne samo kao historijski dokument, već prije svega kao jedan od najbolje sačuvanih primjera spontane arhitekture u italijanskoj arhitektonskoj tradiciji. 
  
Ovo gradsko područje često predstavlja predmet javne rasprave, što se povezuje s elementima slabosti i prednosti koje u sebi sadrži:
Veliki turistički promet kroz lokalitet raste i postaje značajan izvor ekonomskog rasta. No, to istovremeno nameće potrebu pružanja odgovarajućih usluga i pratećih zahvata. Prvi faktor koji može podstaći te radnje mora biti povezan s prepoznavanjem i procjenom vrijednosti koje obilježavaju lokalitet. Najveći dio trulla grupiranih u zoni pod UNESCO-ovom zaštitom (kao i na području izvan obuhvata) još uvijek je u privatnom vlasništvu i zadržao je izvornu rezidencijalnu namjenu. To nameće stalni porast potrebe za uslugama, poput parkiranja, koje teško mogu biti zadovoljene u skladu s uvjetima zaštite. S druge strane, korištenje za stambenu namjenu osigurava trajno održavanje građevina, te, u širem kontekstu, očuvanje i evoluciju prirodne vitalnosti ljudske društvene strukture koja obilježava lokalitet. Specifičnost tradicionalne suhozidne tehnike podrazumijeva da se restauracija trulla često odvija primjenom skupih tehnika koje nisu u skladu s tradicionalnim, a može ih primijeniti samo osposobljena radna snaga, sve malobrojnija zbog činjenice da i ovdje, kao uostalom i drugdje, poznavanje tehnika gradnje kamenom bez vezivnog maltera zamjenjuje savremena tehnologija temeljena na mehanizaciji. Međutim, pažnju međunarodne naučne zajednice upravo je privukla suhozidna tehnika i proizvodnja, te se pokušavaju odrediti postupci za očuvanje ovih graditeljskih vještina. Ti aspekti zahtijevaju razradu specifične metodologije za procjenu nivoa utjecaja novih projekata na vrijednost lokaliteta, njihov integritet i autentičnost. 
 

   
 

Projekt EX.PO AUS 

Za većinu partnera uključenih u ovaj projekt on predstavlja prirodni nastavak dugog puta usmjerenog na proaktivnu strategiju očuvanja i ekonomske valorizacije, koja bi trebala uključiti brojne javne i privatne učesnike. Alberobello je počeo skretati pažnju na očuvanje svojih vrijednosti krajem 1980-ih godina predstavljanjem i organizacijom međunarodnog naučnog skupa o suhozidnoj arhitekturi (1987).  
  
Taj je seminar pokrenuo pitanje važnosti primjerenih restauratorskih metodologija, primijenjenih tokom zahvata (1993–1997) na kući Pezzola, vrlo velikom i raščlanjenom trullu u kojem se danas nalazi Zavičajni muzej. Taj je zahvat pružio mogućnost da se razrade specifične smjernice za restauraciju trulla (1997). Ovaj prvi korak u prepoznavanju specifičnosti jednog spomenika – trulla – doveo je do priznavanja lokaliteta, koje je izvršio UNESCO (1996). Takav je uspjeh omogućio skretanje pažnje na širi kontekst grada Alberobella. 
 
Alberobello, Trullo    
Izrađen je Plan upravljanja lokalitetom (2008–2010), određene su mjere zaštite sistema pomoću zaštitne (buffer) zone (2010), definiran je planski okvir za učešće na brojnim konkursima za finansiranje (2010–2012). U Alberobellu su ostvareni brojni projekti povećanjem uključenosti lokalnog stanovništva, što je bila osnova za provođenje projekata na državnom i međunarodnom nivou s drugim lokalitetima (UNESCO-ovim i ostalima) sličnih obilježja (u Italiji, Turskoj, na Jadranu), u koje je EX.PO AUS također uključen.