Područje Kotora

Područje Kotora

Priroda, kultura i historija

Područje Kotora, Crna Gora

povratak
   
Prirodno, kulturno i historijsko područje Kotora sastavni je dio impresivne Boke kotorske, jedinstvene prirodne luke na istočnoj crnogorskoj obali Jadrana. Zahvaljujući svojoj izuzetnoj i univerzalnoj vrijednosti, uvršteno je u UNESCO-ov Popis svjetske baštine 1979. godine. Definicija utjecajnog područja 2011. godine obuhvatila je čitav zaliv. Prirodno i kulturno-historijsko područje Kotora predstavlja skladnu kombinaciju raznolikih prirodnih fenomena i izgrađene baštine. Uz Kotorski i Risanski zaliv, sastavni dio zaštićenog područja, Boka kotorska također obuhvata Tivatski zaliv i Hercegnovski zaliv. Svojim raznovrsnim i osebujnim prirodnim, geografskim, historijskim i kulturnim obilježjima, Boka kotorska predstavlja kulturni pejzaž izuzetne i sveopće vrijednosti.
Kotor i brdo Sveti Ivan     

Prirodna obilježja Boke kotorske

U geološkom smislu, Boka je riječna dolina, potonula i potopljena usljed tektonskog djelovanja. Zbog svojih morfoloških karakteristika, a naročito zbog specifične okomite razvedenosti, jedinstven je zaliv Sredozemlja. Boka se usijeca 29 kilometara u kopno. Okružena je strmim krečnjačkim planinama dinarskoga krša, a najveći su joj vrhovi planina Orjen (1895m) i Lovćen (1749m), jedan od pet nacionalnih parkova u Crnoj Gori. Najveća dubina zaliva iznosi 52 metra. Čitavo područje sa zaleđem tipično je kraško područje koje odlikuje posebna morfologija i hidrologija. Okolne su planine pretežno krečnjačke građe, s brojnim kraškim oblicima poput spilja, vrtača, jama itd.; dok se priobalno područje sastoji od fliša i sedimentnih stijena. Kraška obilježja područja utjecala su i na hidrologiju. Mnogobrojna kraška vrela javljaju se na nivou mora (Škurda, Gurdić, Ljuta), potajnice iznad nivoa mora (Sopot, 33 m), te vrulje na morskom dnu. Jedan predio kotorskoga zaleđa (Crkvice, 1097 m) ima najveću količinu padavina (5155 mm) u Evropi. Međutim, zbog kraškog reljefa mnogo vode ponire u podzemlje, te stvara podzemne vodene tokove koji izviru na nivou mora ili ispod nivoa mora, čime se smanjuje salinitet morske vode i povećava sušnost tla. Izrazita okomita razvedenost područja utjecala je na klimatsku raznolikost, varirajući od sredozemne do subalpske klime, te na raznovrsnost vegetacije. 
 

Historija Boke kotorske

Izuzetna prirodna obilježja, povoljna geografska lokacija i burna historijska dešavanja, u kombinaciji s neprestanim djelovanjem čovjeka, stvorili su osebujan kulturni pejzaž. 
Perast  

 

 

  
Znatni utjecaji iz svih dijelova Sredozemlja, kako s istočne tako i sa zapadne strane, učinili su Boku kotorsku susretištem raznih kultura koje su asimilirane u bokeljsku izvornu kulturu i prožete duhom lokalnih stanovnika, čime se stvorio jedinstven kulturni identitet. Ljudski trud pažljivo utkan u prirodni okoliš priobalnog područja Boke kotorske tvori savršenu cjelinu s ovim zadivljujućim pejzažom. Život na području Kotora započinje u prahistorijsko doba, a obilježili su ga veliki historijski preokreti usljed mijena mnogobrojnih uprava i vladara ovoga područja. Artefakti iz neolitika pronađeni su u spilji iznad Perasta, dok su slike jelena iz srednjeg bronzanog doba otkrivene u spilji u mjestu Lipci u blizini Morinja. Ilirska plemena vladala su ovim područjem od 4. vijeka prije nove ere. Tokom razdoblja vladavine Ilira, u Boki su osnovana dva grada: Risan, glavna rezidencija ilirske kraljice Teute, po kojem je cijeli zaliv nazvan Sinus Rhizonicus (Risanski zaliv), te grad Acruvium, koji u 1. vijeku nove ere spominje Plinije Stariji, vjerovatno na mjestu današnjega Kotora. Rimljani su osvojili Ilirik 168. godine prije nove ere i vladali Bokom više od pola milenija.
  
Nakon pada Zapadnog rimskog carstva 476. godine, Boka je postala dijelom Istočnog rimskog carstva (Bizantijskog carstva). Krajem 6. i početkom 7. vijeka, slavenska plemena naselila su se na ovom području te su do 10. vijeka slavenizirala Kotor. Vladavina Bizanta traje do 1185. godine, uz kratka razdoblja vladavine porodice Vojislavljević, vladara slavenske države Duklje (Doclea). Uprkos čestim mijenama vlasti (područje je pretrpjelo čak osam političkih promjena do 19. vijeka), grad Kotor i Boka kotorska nastavili su se razvijati zahvaljujući snažnoj komunalnoj vlasti utemeljenoj u rimsko doba, te zahvaljujući kasnijim mediteranskim utjecajima koji su regulirali sve aspekte ekonomskog, političkog i crkvenog uređenja. Razvoj Kotora i okolnog područja zavisio je od pomorstva i trgovine. Prva velika ekspanzija uslijedila je za vrijeme vladavine srednjovjekovne srpske države Raške od 1185. do 1371. godine, kada Kotor postaje glavna luka srpskih kraljeva i prosperitetna tranzitna luka, te trgovačka veza između Balkana i ostatka Sredozemlja.

Prčanj  
Od 1371. do 1384. godine područje je bilo pod vlašću ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I, a od 1384. do 1391. godine područjem vlada bosanski kralj Tvrtko I. Od tog razdoblja do 1420. godine, ono je postojalo kao nezavisan grad država. Ugrožen Osmanlijama, koje su osvojile susjedne teritorije, Kotor je 1420. godine zatražio zaštitu Mletačke republike, pod čijom vlašću ostaje do 1797. U ovom je periodu došlo do ponovnog uzleta pomorske trgovine tog područja, kada naselja Perast, Prčanj i Dobrota postaju istaknuta središta plovidbe i trgovine. U to se doba Boka kotorska dičila s oko 300 prekookeanskih jedrenjaka i istim brojem manjih brodova za obalnu plovidbu. U periodu između 1482. i 1687. godine, osim mletačke vlasti, sjeverozapadni dio Boke, od Herceg-Novog do Risna, bio je pod vlašću Turaka. Boka je bila u sastavu Austro-Ugarske kao njen najjužniji dio od 1797. do 1918. godine, uz kratke periode vladavine Rusije (1806–1807), Francuske (1807–1813), te privremene vlade ujedinjene
 
 
  
Crne Gore i Boke kotorske poznate pod nazivom Centralna komisija (1813–1814). Nakon Prvog svjetskog rata, ona 1918. godine postaje dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije poznate pod nazivom Kraljevina Jugoslavija. Nakon Drugog svjetskog rata, postaje Socijalistička federativna republika Jugoslavija, a poslije raspada ove državne tvorevine, Boka kotorska ostaje dio Federalne republike Jugoslavije, kasnije Državne unije Srbije i Crne Gore, sve do 2006. godine, kada je postala sastavni dio nezavisne države Crne Gore.
 

Područje Kotora

Duž prirodno vrlo složenog bokeljskog priobalnog područja nižu se mnogobrojna naselja odvojena područjima obrađene zemlje ili starog stjenovitog krajolika. Područje Kotora obuhvata više od deset gradova te manjih i većih naselja osebujnog identiteta. 

Island of Our Lady of the Rock  
Risan, bivše središte ilirske i helenističke kulture ovog područja, sačuvao je ostatke ilirsko-helenističkog utvrđenja Gradine, ostatke rimskoga grada Rhizona s rimskom vilom s mozaicima iz 2. vijeka prije nove ere, te tragove bivšeg turskog grada u središtu, predgrađu i na pristaništu. 
U 6. je vijeku Kotor zamijenio Risan kao glavni grad i najvažnije administrativno i političko središte Boke. Kotor je poseban zahvaljujući dugom historijskom kontinuitetu. Prvobitno gradsko područje opasano je zidinama, jedinstvenim primjerom urbane fortifikacije na Jadranu. Zidine se protežu dužinom od 4,5 kilometra, imaju širinu od 2 do 15 metara, te visinu do 20 metara, a slijede prirodnu liniju strmog planinskog lanca Svetog Ivana (San Giovanni), na čijem je vrhu u 16. vijeku podignuto utvrđenje. Stari grad Kotor preplet je uskih i vijugavih ulica koje povezuju trgove raznih veličina, najčešće nepravilnog oblika, no osebujnog izgleda. U starom je gradu sačuvano ili zabilježeno više od trideset crkava. Šest crkava iz romaničkog doba ima posebnu historijsku vrijednost, i to: svetog Tripuna, svetog Luke, svete Ane, svete Marije Collegiate, svetog Pavla i svetog Mihovila. Osim toga, grad se diči mnogim palačama starih plemićkih porodica (Pima, Bizanti, Buća, Drago, Grgurina, Vrakijen itd.) i javnim građevinama. Grad je imao svoj statut davne 1301. godine, koji je štampan 1616. godine u Veneciji.
  
Nekad čuveno srednjovjekovno zanatsko središte, Kotor se danas diči mnogim slikovitim, nadsvođenim trgovinama s karakterističnim izlozima “na koljeno”. Naročito u srednjovjekovno doba cvali su umjetnički i ostali zanati u brojnim radionicama. Osnivane su bratovštine (confraternities), a sirovine, posebno metal (za zlatare i kovače), koža i drvo dolazili su iz zaleđa. Bratovštine su istovremeno djelovale i kao vjerske organizacije i kao cehovi. U Kotoru od 9. vijeka djeluje i jaka Bratovština pomoraca (Bokeljska mornarica). Bratovština je uveliko doprinijela životu Kotora pružajući pomoć svojim članovima, te neprekidno čuvajući i njegujući narodne plesove i narodne nošnje. Fides et Honor, krilatica Bokeljske mornarice, samo je jedan od mnogih pokazatelja kulturnog identiteta i dugogodišnje tradicije i razvoja Boke kotorske. Kotorska gimnazija počela je s radom još u srednjem vijeku, krajem 13. vijeka. Postojanje prve apoteke i zdravstvene zaštite potvrđeno je 1326. godine. Arhitekti, pjesnici i slikari iz ovih krajeva imali su važnu ulogu kako lokalno tako i na široj evropskoj sceni, naročito nakon srednjeg vijeka. U 15. i 16. vijeku štampari A. Paltašić i J. Zagurović bili su vrlo produktivni, a cijenjeni pomorski stručnjaci podučavali su pomorstvo u Perastu od 1698. godine.

 

 

  
Sam grad Kotor riznica je umjetnosti i kulture s minuciozno izrađenim mramornim oltarima, ikonama, vrijednim slikama, umjetnički obrađenim srebrom, posrebrenim i ukrasnim predmetima, te relikvijama, misnim ruhom i vezom, fragmentima fresaka, svjedočanstvima isprepletenih kulturnih utjecaja i historijskih razdoblja. Vrijedni predmeti i dokumenti, uključujući prvu knjigu kotorskih notara iz 1326. godine, čuvaju se u muzejima, crkvama i arhivima, posebno u Pomorskom muzeju Crne Gore i Povijesnom arhivu Kotora. 
 

Ostala središta

Tokom 17. i 18. vijeka istakla su se susjedna priobalna naselja Perast, Dobrota, Prčanj i Stoliv, u kojima prevladava sekularna arhitektura palača sagrađenih u baroknom stilu. Perast je slikovit priobalni grad poznat po baroknim crkvama i palačama. Gradom dominira zvonik Crkve svetog Nikole iz 17. vijeka, te palače čuvenih pomoraca, trgovaca, gradskih i crkvenih velikodostojnika izgrađene na samoj obali. Vjerovatno su dva najkarakterističnija obilježja Perasta dva prelijepa ostrva koja se nalaze ispred grada, Sveti Juraj s benediktinskom opatijom iz 9. vijeka nastao prirodnim putem, te Gospa od Škrpjela, umjetno ostrvo nastalo nasipanjem kamenom i potapanjem starih brodova ispunjenih kamenom oko male stijene (škrpjela). Narodni običaj fašinada još uvijek se održava u Perastu. 
   Naime, 22. jula svake godine stanovnici Perasta donose kamenje u barkama i bacaju ga u more oko ostrva kako bi ga dodatno nasuli. Istoimena crkva Gospe od Škrpjela iz 15. do 18. vijeka podignuta je na ostrvu i ukrašena veličanstvenim slikama Tripa Kokolje, čuvenog baroknog slikara iz Perasta. Dobrota i Prčanj, bivša baza pomoraca, ratnika i trgovaca, poznati su po baroknim palačama iz razdoblja od 17. do 19. vijeka i crkvama svetog Mateja iz 13. do 17. vijeka i svete Eustahije iz 18. vijeka u Dobroti, te po vrijednim zbirkama slika, vezova i srebrnine. Crkva svetog Tome podignuta je u Prčnju u 9. vijeku, a gradić je poznat i po veličanstvenoj Crkvi svete Marije iz 18. vijeka. Područje Kotora obuhvata i ribarska sela Muo i Orahovac, te mrežu ruralnih naselja u gornjem dijelu Boke (Gornji Stoliv, Morinj, Kostanjica, Škaljari). Neka od tih naselja, naprimjer Gornji Stoliv, postojala su prije osnivanja priobalnih naselja. Osim jedinstvene prirode, arhitektonskog blaga i pokretne baštine, Bokokotorski zaliv ponosi se dragocjenom nematerijalnom baštinom (ples Bokeljske mornarice, fašinada, legende itd.), zahvaljujući kojima je područje postalo kulturni pejzaž izuzetne svjetske vrijednosti.