Trulli u Alberobellu

Trulli u Alberobellu

Praistorijska tradicija suvozidnog graditeljstva

Trulli u Alberobellu, Italija

go back
    Trulli su pučke građevine prepoznatljive po četvorostranom obliku, prekrivene konusnim krovom, izgrađene od grubo obrađenih gromada krečnjaka prikupljenih na okolnim poljima. Kada su u kasnijim razdobljima na tom području nastali veliki rezervoari za prikupljanje vode, trulli su građeni direktno na živoj stijeni isključivo tehnikom suvog zida bez upotrebe maltera. Oni predstavljaju vrlo karakterističan arhitektonski izraz: s jedne strane, nastao je na tradiciji starih tehnologija i tipologija iz praistorijskog doba, koje su u ovom dijelu južne Italije živjele bez prekida; s druge strane, nepoznate okolnosti dovele su do izuzetne geografske rasprostranjenosti ove tehnologije ove tehnologije u 17. i 18. vijeku. 
Alberobello, ulica   
   
Spoj dva ili više trulla različitih veličina čini naseobinu. Veći broj slobodno povezanih trulla jeste trullaia – skup građevina, manjih dvorišta i gumna u kojima se nalaze i životinjske naseobine, malih ograđenih vrtova i povrtnjaka dostupnih samo iz kuća. Najmanji trulli, u kojima se obično nalaze niše za ležajeve i ognjišta, povezani su s glavnim trullom niskim lukovima. Seoski trulli prisutni su u cijeloj dolini Itrija. No, jedino gradsko naselje jedinstveno obilježeno ovim tipom građevina jeste Alberobello sa dvjema četvrtima – četvrti Monti i Aia Piccola. Četvrt Monti, izgrađena na prilično strmom terenu, prostire se na površini od 15 hektara i uključuje 1030 trulla. Predstavlja prvu veliku, jasno raspoznatljivu skupinu trulla u gradu. Otvara se prema brdu poput lepeze, a od ostatka grada razdvaja je šetalište Martellotta. Svi putevi niz brdo spajaju se na jednom mjestu kako bi omogućili odliv voda. Četvrt Aia Piccola sa svojih 590 građevina druga je, manje homogena, skupina trulla. Njene kuće gravitiraju zajedničkom gumnu na kojem su u prošlosti, od kraja feudalnog razdoblja, seljaci morali javno mlatiti žito. Analize urađene na osnovu postojeće dokumentacije i terenskih istraživanja omogućile su prepoznavanje višestrukih vrijednosti koje obilježavaju lokalitet – urbanističke, arhitektonske, dokumentarne (posebno s obzirom na praistorijske graditeljske tehnologije), memorijalne (lokalitet predstavlja nestalu civilizaciju), društvene vrijednosti... 
 
Uprkos tome, kako bi se bolje vrednovao značaj grada trulla za cijelo čovječanstvo, treba ga uporediti s nekoliko postupno izgrađenih područja širom planete, a posebno u sredozemnoj regiji. To znači da je grad trulla nesporno dio znatno šire grupe lokaliteta koji svjedoče o takozvanoj spontanoj ili pučkoj arhitekturi bez arhitekata. Među njima je od posebnog značaja urbani kontekst u kojem se nalaze istorijske skupine na lokalitetu – Aia Piccola i Rione Monti. Alberobello predstavlja jedini primjer gdje suvozidna arhitektura poprima urbanu formu, uz cijeli niz obilježja pomoću kojih se prepoznaje sistem spajanja privatnih i javnih prostora koji određuju grad. Obnova grada i širenje u prigradski prostor tokom prošlog vijeka nisu izmijenili jezgro urbane tvorevine, niti su uticali na izuzetno arhitektonsko nasljeđe grada trulla. Danas se Alberobello s pravom smatra jednim od najznačajnijih i najbolje očuvanih urbanih naselja spontane arhitekture u Evropi. Upis trulla grada Alberobella na Uneskovu Listu svjetske baštine (World Heritage List) na osnovu kulturnih kriterijuma (III), (IV) i (V) u decembru 1996. godine, Centar za svjetsku baštinu (World Heritage Centre) obrazložio je na sljedeći način: „Lokalitet ima izvanrednu univerzalnu vrijednost kao izuzetan primjer građevne konstrukcije sagrađene praistorijskim graditeljskim tehnikama, a koja je neokrnjena i funkcionalna dočekala savremeni svijet.”
 
Alberobello, trullo Sovrano  
   

Istorijski opis

U dolini Itrija postoje tragovi praistorijskog naselja, a moguće je da je tradicija gradnje tholosa donesena na ovo područje u to doba. Uopšteno se smatra da postojeće naselje potiče iz sredine 14. vijeka, kada je naizgled nenaseljeno područje tarantski knez Robert D’ Anjou dodijelio prvom grofu od Conversana u znak zahvalnosti za zasluge u krstaškim ratovima. 
 

 

On i njegovi nasljednici naselili su to područje doseljenicima sa svojih drugih feuda, poput obližnjeg Noci, dopustivši im da grade kolibe poznate kao casedde. Međutim, novija istraživanja lokalnih urbanista ukazuju da su se raštrkana ruralna naselja, nastala oko 1000. godine s obje strane rječice koja danas teče podzemno kroz grad, postupno stopila u seoske zajednice budućih četvrti Aja Piccola i Monti. 

Alberobello, ulica   

 

 
Prema predanju suvozidna gradnja nametnuta je novim doseljenicima kako bi njihove kuće mogle biti brzo uklonjene. Za to su bila dva razloga: buntovni kućevlasnici lako su mogli biti izvlašteni, a potom je bilo moguće izbjeći plaćanje poreza na nova naselja. U drugom slučaju kuće su jednako brzo mogle biti obnovljene. Poznat je takav događaj iz 1644. g. – pokušaj da se zavaraju poreznici napuljskog kralja. Ipak, istorijske i komparativne analize ukazuju da ta tehnika nije bila ništa više od nužnog fizičkog prilagođavanja lokalnim uslovima i okolnostima, a da je kasnije iskorišćena u fiskalne i kaznene svrhe. Do sredine 16. vijeka područje Monti obuhvatalo je oko četrdeset trulla, ali se naselje, koje je tada još pripadalo gradu Noci, počelo širiti tek 1620. godine, kada je ondašnji grof Gian Giorlamo Guercio naložio izgradnju pekare, mlina i krčme. Krajem 18. vijeka zajednica je imala preko 3500 stanovnika. Godine 1797. uspjeli su ukinuti feudalnu vlast porodice Acquaviva, dobivši status kraljevskog grada od Ferdinanda IV Burbonskog, napuljskog kralja. Usvojeno je ime Alberobello prema srednjovjekovnom latinskom imenu tog područja – Silva arboris belli. Otada gradnja novih trulla ubrzano opada. 
 

Prednosti i slabosti

Danas je lokalna zajednica duboko svjesna istorijske i umjetničke vrijednosti svojih trulla, kao i značaja primjerenog pristupa zaštiti, očuvanju i valorizaciji trulla. Spomeničke četvrti treba posmatrati ne samo kao istorijski dokument već prije svega kao jedan od najbolje sačuvanih primjera spontane arhitekture u italijanskoj arhitektonskoj tradiciji.
 
Ovo gradsko područje predstavlja nekoliko pitanja koja su često predmet javne rasprave, kao fenomeni koji se povezuju s elementima slabosti i prednosti. Veliki turistički promet kroz lokalitet raste i postaje značajan izvor privrednog rasta. No, istovremeno nameće potrebu pružanja odgovarajućih usluga i pratećih akcija. Prvi faktor koji može podstaći te radnje mora biti povezan s prepoznavanjem i procjenom vrijednosti koje obilježavaju lokalitet. Najveći dio trulla grupisanih u zoni pod Uneskovom zaštitom (kao i na području izvan nje) još uvijek je u privatnom vlasništvu i zadržao je prvobitnu rezidencijalnu namjenu. To nameće stalni rast potreba za uslugama (npr. parkiranje), koje teško mogu biti zadovoljene u skladu s uslovima zaštite. S druge strane, korišćenje trulla u stambene svrhe osigurava trajno održavanje građevina, te u širem kontekstu, očuvanje i evoluciju prirodne vitalnosti ljudske društvene strukture koja obilježava lokalitet. Specifičnost tradicionalne suvozidne tehnike podrazumijeva da se restauracija trulla često sprovodi tehnikama koje nisu u skladu s tradicionalnim. Tradicionalne tehnike su skupe, može ih primijeniti samo osposobljena radna snaga, sve malobrojnija zbog činjenice da i ovdje, kao uostalom i drugdje, poznavanje tehnika gradnje kamenom bez vezivnog maltera zamjenjuje savremena tehnologija utemeljena na mehanizaciji. Međutim, u pokušaju da se odrede postupci za očuvanje graditeljskih vještina upravo tehnika suvog zida privukla je pažnju međunarodne naučne zajednice. Ti aspekti zahtijevaju razradu specifične metodologije za procjenu uticaja novih projekata na vrijednost lokaliteta, njihov integritet i autentičnost. 
 

   
 

Projekt EX.PO AUS 

Cilj projekta, čiji je puni naziv EXtension of Potentiality of Adriatic UNESCO sites, jeste osmišljavanje i iskušavanje inovativne, razrađene dugoročne strategije, u pokušaju iznalaženja novih ideja, sredstava i aktivnosti za uspješno upravljanje Uneskovim lokalitetima u jadranskom basenu, kao i postizanje održive ekonomske valorizacije za njih, posebno s aspekta ekologije i energetske efikasnosti. Za većinu uključenih partnera ovaj projekat predstavlja prirodni nastavak dugog puta 
 
 
usmjerenog ka proaktivnoj strategiji očuvanja i privredne valorizacije, koja bi trebalo da uključi brojne javne i privatne učesnike. Alberobello je počeo skretati pažnju na očuvanje svojih vrijednosti krajem osamdesetih godina dvadesetog vijeka, predstavljanjem i organizacijom međunarodnog naučnog skupa o suvozidnoj arhitekturi (1987). Taj skup pokrenuo je pitanje važnosti primjerenih restauratorskih metodologija, primijenjenih tokom poduhvata (1993–1997) na „kući Pezzola”, vrlo velikom i raščlanjenom trullu u kojem se danas nalazi Zavičajni muzej. 
Alberobello, Trullo    
Taj poduhvat je pružio mogućnost da se razrade specifične smjernice za restauraciju trulla (1997). Ovaj prvi korak u prepoznavanju specifičnosti jednog spomenika – trulla, doveo je do priznavanja lokaliteta od strane Uneska (1996). Takav uspjeh skrenuo je pažnju na širi kontekst grada Alberobella. Izrađen je Plan upravljanja lokalitetom (2008–2010), određene su mjere zaštite sistema pomoću zaštitne (buffer) zone (2010), definisan je planski okvir za učestvovanje na brojnim konkursima za finansiranje (2010–2012). Zahvaljujući većoj uključenosti lokalnog društva u Alberobellu su ostvareni brojni projekti. To je bila osnova za sprovođenje projekata na državnom i međunarodnom nivou s drugim lokalitetima (Uneskovim i ostalima) sličnih obilježja (u Italiji, Turskoj, na Jadranu), u koje je EX.PO AUS takođe uključen.