Ferrara

Ferrara

Renesansa na ušću rijeke Po

Ferrara, Italija

go back
    Ferrara, značajan trgovački centar još u srednjem vijeku, dostiže vrhunac raskoši u renesansi za vrijeme vladavine porodice Este. Upis grada na Uneskovu Listu svjetske baštine (World Heritage List) vezuje se za to zlatno razdoblje, a izvršen je u dvije faze – prvi put 1995, a zatim 1999. Na 19. sjednici Komiteta za svjetsku baštinu (Committee for World Heritage), održanoj u Berlinu 1995, grad Ferrara dodat je na Listu prema kriterijumima (II), (IV) i (VI) – kao „lokalitet od izuzetne univerzalne vrijednosti, izvrsno planiran renesansni grad čije je urbano tkivo očuvano gotovo nedirnuto. Dometi urbanog planiranja ostvareni u Ferrari imali su dubok uticaj na razvoj urbane šeme u narednim vijekovima”. Upis se odnosio na gradsko središte unutar monumentalnih zidina, sa očuvanim unutrašnjim dvorištima i parkovima. 

Ferrara, gradska skupština  
Tokom 23. sjednice održane u Marakešu 22. decembra 1999. Komitet za svjetsku baštinu (Committee for World Heritage) proširio je upis u skladu s kriterijima (III) i (V), prepoznavši da rezidencije vojvoda iz porodice Este izvanredno odražavaju uticaj renesansne kulture na prirodni krajolik. Ušće rijeke Po izuzetan je primjer osmišljenog kulturnog predjela, odlično sačuvanog u originalnom obliku. Na zahtjev Republike Italije Komitet je naknadno odlučio da se ime upisanog dobra promijeni u „Renesansni grad Ferrara i pripadajuće ušće rijeke Po”, uključivši time znatno šire područje i naglasivši vezu između grada i njegove teritorije. Kasnija dva upisa podstaknuta su potrebom da se naglasi kako su renesansni ideali dvora porodice Este ostvareni podjednako u urbanističkom planiranju i arhitekturi, kao i u planiranju krajolika – u savršenom uzajamnom djelovanju kulture i prirode.
 
Upis ovog lokaliteta na Listu svjetske baštine (World Heritage List) podrazumijeva primjenu mjera zaštite i unapređenja, ne samo na pojedinačni spomenik već na predio u cjelini – sa svim prirodnim i kulturnim posebnostima. Lokalitet predstavlja kulturni region koji obuhvata istorijsko jezgro Ferrare i široko područje oko starog ušća rijeke Po. Prostorna granica nije pravolinijska već okružuje područja koja najbolje predstavljaju teren koji je tokom renesansnog perioda doživio velike promjene. U tom razdoblju vladajuća porodica Este podstakla je urbanistički, arhitektonski i umjetnički razvoj grada i okoline isušivanjem vrlo širokih područja močvarnog zemljišta, gradnjom koliba poznatih kao castalderie, te izgradnjom mreže otmenih rezidencija poznatih kao Delizie Estensi. Uneskov lokalitet u Ferrari proteže se do prstena odbrambenih zidina koje okružuju grad. Vremenom je prsten povećan kako bi uključio nova gradska proširenja.

 

Ferrara, Jevrejski okrug, ulica Macini    

Grad

Srce grada još uvijek održava dobru ravnotežu između prošlosti i sadašnjosti. U lavirintu vijugavih srednjovjekovnih ulica i danas se nazire trag starog korita rijeke Po. Dobro su očuvani primjeri tipične onovremene arhitekture – tzv. case a cassero, lako prepoznatljive po uskom izduženom obliku. Sjeverno od srednjovjekovnog grada, u centru se nalaze značajni spomenici – poput dvorca Este (Castello Estense), simbola vladavine porodice Este nad gradom, te Katedrale, izuzetnog ostvarenja u kojem se stapaju romanski i gotski stil. Među mnogim izuzetnim spomenicima unutar gradskih zidina nekoliko ih se posebno ističe: Dijamantska palata, smještena u ulici Ercole I d’Este, jedinstvenoj u Evropi, glavnoj osi gradskog proširenja koju je po narudžbi vojvode Ercola I 1492. izveo arhitekta Biagio Rossetti; Palata Skifanoja s ciklusom fresaka u Dvorani mjeseci, koje i danas predstavljaju jedan od vrhunaca renesansnog slikarstva Ferrare i svjedoče kako je sjajni dvor porodice Este privlačio grupu vrhunskih umjetnika, pjesnika i filozofa, posebno novih renesansnih humanista. Unutar gradskih zidina moguće je doživjeti i prirodu, i to ne samo u zanimljivom botaničkom vrtu; brojni su parkovi, vrtovi i stari voćnjaci, ponekad dobro skriveni unutar dvorišta renesansnih palata. Drevno drveće predstavlja simbol i živi dokaz besmrtne prošlosti. Urbana matrica rezultat je promjena unesenih u srednjem vijeku i u kasnijim razdobljima, a to se posebno odnosi na renesansno proširenje koje je osmislio Biagio Rossetti. Njegova šema uključivala je sistem perspektivnih osa, koje grad čine jedinstvenim, a koje su i danas savršeno očuvane i lako uočljive posjetiocima. U skladu s gradskim planom mreža ulica i zidina bila je tijesno povezana sa palatama, crkvama i parkovima, kao dijelom integralne zamisli u kojoj je prednost data naglašavanju ljepote pojedinačnih zgrada i skladnom rasporedu gradskih vizura. Dometi urbanog planiranja ostvareni u Ferrari imali su dubok uticaj na razvoj urbane šeme u narednim vijekovima.
 
 
 
   

Krajolik

Središte Ferrare, istorijskog i umjetničkog jezgra okolnog područja, smješteno je u srcu planiranog kulturnog krajolika – zelenog pojasa koji se od granica grada proteže duž rijeke Po do Jadranskog mora. Iza savršeno očuvanih gradskih zidina, u ruralnom području izvan granica grada, kulturni krajolik čuva ljudske otiske ostavljene na prirodnom okruženju tokom vijekova. Određenje te sredine „kulturnim krajolikom” ima za cilj da pokaže kako su renesansni ideali promovisani na dvoru Este primijenjeni kako u planiranju grada i arhitektonskom razvoju tako i u krajoliku, ali i da naglasi neprekidno uzajamno djelovanje kulture i prirode. Potreba za korišćenjem velikih močvarnih područja izvan granica grada u poljoprivredne svrhe zahtijevala je stalne poduhvate isušivanja zemljišta, što je rezultiralo uređenjem i izgradnjom okolnih predjela. Područjem su rasute monumentalne građevine, crkve, tvrđave i dvorci, te parkovi i prirodni rezervati – od unutrašnjosti do obale, gdje se ravnica susreće s morem. 
 
 
Arhitektonske znamenitosti raznolike su tipologije, ali su međusobno povezane posebnom strukturom krajolika na koju utiče promjenljiva ravnoteža između zemlje i vode. To je vodozemno područje sa gustom mrežom vodenih tokova, oblikovano zajedničkim djelovanjem prirode i čovjeka, u kojem su se ruralni bazeni, naselja i kulturna središta razvila u više različitih slojeva. Ključna svjedočanstva takvog nadzora nad životnom sredinom jesu kneževske rezidencije tzv. delizie, središta zabave i kulture. Pojmom delizie (draži) nazivaju se različiti oblici kneževskih zdanja obilježenih stalnim prožimanjem prirode i umjetnosti, koje književna tradicija kasnog 16. vijeka povezuje uglavnom s mjestima dokolice i zabave. Draži porodice Este čini grupa od preko trideset vila, lovačkih koliba i ljetnikovaca smještenih na području Ferrare i Roviga, sagrađenih po nalogu porodice Este u razdoblju od kasnog 14. do sredine 16. vijeka. To su uglavnom bile prigradske ili seoske rezidencije privredne, političke, strateške i reprezentativne namjene, uvijek spremne ugostiti putujući dvor. 
 
Rezidencija Delizia del Verginese   

 

 

 
Neke od njih još uvijek postoje i restaurirane su, a najbolje primjere predstavlja njih pet. Prva – Delizia di Schifanoia izgrađena je krajem 14. vijeka. Izvorno se nalazila u predgrađu, a oslikana je izuzetnim ciklusom fresaka, djelom majstora lokalne slikarske škole (tzv. Officina ferrarese). Delizia del Belriguardo u Voghieri oponaša obrazac antičkih rimskih vila. Izgrađena je na osami 1436–1440. g. zalaganjem nekih od najznačajnijih arhitekata i umjetnika toga vijeka (Pietrobono Brasavola, Pietro Dagli Ordini, Biagio Rossetti, Cosmè Tura i Ercole de´ Roberti...). Dvorac Mesola sagrađen je kao 
 
najistaknutije znamenje koje slavi osvajanje područja Polesine oko Ferrare. Dvorac okružen gustim šumama vojvode su često posjećivale u lovačkim i ribolovnim poduhvatima. Delizia del Verginese u mjestu Portomaggiore karakterišu četiri kule s kruništima i istaknutim uglovnicima. Delizia di Benvignante u Argenti ima nadsvođen ulaz u atrijum i kulu s kruništem. Kulturni krajolik prostire se od umjetničkih gradova Ferrare i Comacchia, čija su istorijska jezgra dobro očuvana do danas, do mističnih mjesta poput župne Crkve Sv. Jurja u Argenti i opatije u Pomposi. 

Abate Tower, aerial view –Torre Abate, veduta aerea     Obuhvata karakteristične građevine – tzv. casoni di valle (kolibe smještene u močvarnom području ušća rijeke Po, korišćene za privremeno stanovanje u ribolovnoj sezoni, za spremanje opreme i skladištenje), kule za nadgledanje na jadranskoj obali, hidraulične naprave upotrebljavane za isušivanje tla. Kroz predio se nižu tvrđave, od kojih je najznačajnija Rocca Possente di Stellata, vile i dvorci često okruženi starim selima, parkovi i zidine Ferrare, kao i raštrkane delizie porodice Este. Uneskovo priznavanje naglašava upravo taj aspekt kulturnog područja i ističe nov način tumačenja kulturnih vrijednosti – one se posmatraju ne samo kao sporadične pojave i pojedinačni spomenici već, gdje god je to moguće, kao dio važne i skladne cjeline. Stoga na Listu svjetske baštine (World Heritage List) nisu upisane posebno delizie u Vergineseu, Pomposi, dvorac Mesola ili Belriguardo – upisana je regija u kojoj su nastale: regija kao kulturna cjelina u kojoj su spomenici i prirodna obilježja uzajamno povezani.