Trulli U Alberobellu

Trulli U Alberobellu

Prapovijesna tradicija suhozidnog graditeljstva

Trulli U Alberobellu, Italija

povratak
    Trulli su pučke građevine prepoznatljive po četverostranom obliku, prekrivene stožastim krovom, izgrađene uporabom grubo obrađenih gromada kamena vapnenca prikupljenih na okolnim poljima. Kada su u kasnijim razdobljima na tom području nastali veliki spremnici za prikupljanje vode, trulli su građeni izravno na živoj stijeni isključivo suhozidnom tehnikom. Predstavljaju osebujan arhitektonski izričaj s jedne strane nastao na tradiciji starih tehnologija i tipologija iz prapovijesnog doba koje su u ovom dijelu južne Italije preživjele bez prekida. S druge je strane trenutno stanje dovelo do njegove iznimne zemljopisne rasprostranjenosti u 17. i 18. stoljeću.
Alberobello, Trulli ulica  
   
Spoj dvaju ili više trulla različitih veličina čini naseobinu. Veći broj međusobno slobodno povezanih trulla čini trullaiju, odnosno skup građevina, manjih dvorišta i gumna u kojima se nalaze i životinjske nastambe, malih ograđenih vrtova i povrtnjaka dostupnih samo iz kuća. Najmanji trulli, u kojima se obično nalaze niše za ležajeve i ognjišta, povezani su s glavnim trullom niskim lukovima. Seoski su trulli prisutni u cijeloj dolini Itria. No jedino gradsko naselje doista jedinstveno obilježeno ovim tipom građevina je Alberobello sa svoje dvije četvrti: Monti i Aia Piccola. Četvrt Monti, izgrađena na prilično strmom terenu, prostire se na površini od 15 hektara i uključuje 1030 trulla. Predstavlja prvu veliku, jasno raspoznatljivu skupinu trulla u gradu. Otvara se prema brdu poput lepeze, a od ostatka grada razdvaja je šetalište Martellotta. Svi se putovi niz brdo spajaju na jednom mjestu kako bi omogućili odljev voda. Četvrt Aia Piccola sa svojih 590 građevina druga je, manje homogena skupina trulla. Njezine kuće gravitiraju zajedničkom gumnu na kojem su od kraja feudalnog razdoblja seljaci morali javno mlatiti žito. Analize provedene na osnovu postojeće dokumentacije i terenskih istraživanja omogućile su prepoznavanje višestrukih vrijednosti koje obilježavaju lokalitet, među njima urbanističke, arhitektonske, dokumentarne, posebice s obzirom na prapovijesne graditeljske tehnologije, memorijalne – lokalitet predstavlja nestalu civilizaciju, i društvene vrijednosti. 
 
Tomu unatoč, kako bi bolje vrednovali značaj grada trulla za cijelo čovječanstvo, treba ga usporediti s nekoliko izgrađenih područja diljem svijeta, posebice u sredozemnoj regiji. To znači da je grad trulla nepobitno dio znatno šire skupine lokaliteta koji svjedoče o takozvanoj spontanoj ili pučkoj “arhitekturi bez arhitekata”. Od posebnog je značaja urbani kontekst u kojemu se nalaze povijesne skupine na lokalitetu, odnosno Aia Piccola i Rione Monti. Alberobello predstavlja jedini primjer gdje suhozidna arhitektura poprima urbanu formu, uz cijeli niz karakterističnih obilježja s pomoću kojih se prepoznaje sustav pridruživanja privatnih i javnih prostora koji određuju grad. Obnova grada i širenje u prigradski prostor tijekom prošlog stoljeća nisu izmijenili jezgru urbane tvorevine ni utjecali na izuzetno arhitektonsko naslijeđe grada trulla. Danas se Alberobello s pravom smatra jednim od najznačajnijih i najbolje očuvanih spontanih urbanih naselja u Europi. Upis trulla u Alberobellu na UNESCO-ov Popis svjetske baštine (World Heritage List) na temelju kulturnih kriterija III., IV. i V. u prosincu 1996. godine Centar za svjetsku baštinu (World Heritage Centre) obrazložio je na sljedeći način: “Lokalitet ima izvanrednu univerzalnu vrijednost kao izniman primjer oblika građevne konstrukcije porijeklom od prapovijesnih građevnih tehnika koje su neokrnjene i djelotvorne dočekale suvremeni svijet.”
Alberobello, Trullo Sovrano  
   

Povijesni opis

U dolini Itria postoje tragovi prapovijesnog naselja, a moguće je da je tradicija gradnje tholosa donesena na ovo područje u to doba. Općenito se smatra da postojeće naselje potječe iz sredine 14. stoljeća, kada je dotad naizgled nenaseljeno područje tarantski knez Robert d'Anjou dodijelio prvom grofu od Conversana u znak zahvalnosti za zasluge u križarskim ratovima. On i njegovi nasljednici naselili su to područje doseljenicima s drugih lena u
 
 
njihovom posjedu, poput obližnjeg Nocija, dopustivši im da grade kolibe znane kao casedde. Međutim, novija istraživanja lokalnih urbanista upućuju na to da su se raspršena ruralna naselja, nastala oko 1000. godine s obje strane rječice koja danas teče podzemno kroz grad, postupno stopila u seoske zajednice budućih četvrti Aia Piccola i Monti. Prema predaji, suhozidna je gradnja nametnuta novim doseljenicima kako bi njihove kuće mogle biti brzo uklonjene. 
Alberobello, ulica   

 

 
Tomu su bila dva razloga: buntovni su kućevlasnici mogli biti lako izvlašteni, a poslije je bilo moguće izbjeći plaćanje poreza na nova naselja. U drugom je slučaju bilo moguće jednako brzo ponovno izgraditi kuće. Poznata je takva zgoda iz 1644. kako bi se zavarali poreznici napuljskog kralja. Ipak, povijesne i komparativne analize upućuju na to da ta tehnika nije bila ništa više od nužne fizičke prilagodbe lokalnim uvjetima i okolnostima, iskorištena kasnije u fiskalne i kaznene svrhe. Do sredine 16. stoljeća područje Monti zauzimalo je oko 40 trulla, ali se naselje, koje je tada još pripadalo gradu Noci, počelo širiti tek 1620. godine, kada je ondašnji grof Gian Girolamo Guercio naložio izgradnju pekare, mlina i krčme. Krajem 18. stoljeća zajednica je brojila preko 3500 stanovnika. Godine 1797. uspjeli su dokinuti feudalnu vlast obitelji Acquaviva dobivši status kraljevskog grada od Ferdinanda IV. Burbonskog, napuljskog kralja. Usvojeno je ime Alberobello prema srednjovjekovnom latinskom imenu tog područja silva arboris belli. Otad gradnja novih trulla ubrzano opada. 
 

Prednosti i slabosti

Danas je lokalna zajednica duboko svjesna povijesne i umjetničke vrijednosti svojih trulla, kao i značaja primjerenog pristupa u zaštiti, očuvanju i valorizaciji. Spomeničke četvrti treba promatrati ne samo kao povijesni dokument, već nadasve kao jedan od najbolje sačuvanih primjera spontane arhitekture u talijanskoj arhitektonskoj tradiciji.
 
Ovo gradsko područje predstavlja nekoliko pitanja koja su često predmet javne rasprave, kao fenomeni koji objedinjuju elemente slabosti i prednosti: 
1. Veliki turistički promet kroz lokalitet raste i postaje značajan izvor gospodarskog rasta. No istovremeno nameće potrebu pružanja odgovarajućih usluga i popratne zahvate. Prvi zadatak koji može potaknuti te radnje zasigurno je prepoznavanje i procjena vrijednosti koje obilježavaju lokalitet.
2. Najveći dio trulla grupiranih u području pod UNESCO-ovom zaštitom, kao i na području izvan obuhvata, još uvijek je u privatnom vlasništvu i zadržao je izvornu rezidencijalnu namjenu. To nameće stalni porast potrebe za objektima, poput parkirališta, koji teško mogu biti usklađeni s uvjetima zaštite. S druge strane, svakodnevno korištenje osigurava trajno održavanje građevina, te u širem kontekstu, očuvanje i evoluciju prirodne vitalnosti ljudske društvene strukture koja obilježava lokalitet. 
3. Specifičnost tradicionalne suhozidne tehnike podrazumijeva da se restauracija trulla često odvija primjenom tehnika koje nisu u skladu s tradicionalnima. Tradicionalne su tehnike skupe, može ih primijeniti samo osposobljena radna snaga, sve malobrojnija zbog činjenice da poznavanje tehnika gradnje kamenom bez vezivne žbuke općenito zamjenjuje suvremena tehnologija temeljena na mehanizaciji. Međutim, to je privuklo pažnju međunarodne znanstvene zajednice na potrebu određivanja postupaka za očuvanje graditeljskih vještina. U cjelini, potrebne su specifične metode za procjenu razine utjecaja postojećih i budućih projekata na temeljne vrijednosti lokaliteta, kao što su njihov integritet i autentičnost.

   

Projekt EX.PO AUS 

Cilj je projekta, čiji puni naziv glasi “EXtension of POtentiality of Adriatic UNESCO sites”, osmišljavanje i iskušavanje inovativne, razrađene dugoročne strategije usmjerene ka upravljanju i valorizaciji UNESCO-ovih lokaliteta u jadranskom bazenu, u pokušaju iznalaženja novih ideja, sredstava i radnji za uspješno upravljanje tim lokalitetima, kao i postizanje održive gospodarske valorizacije za njih, posebice s aspekta ekologije i energetske učinkovitosti. Za većinu uključenih partnera ovaj projekt predstavlja prirodni nastavak dugog puta
 
 
usmjerenog k proaktivnoj strategiji očuvanja i gospodarske valorizacije, koja bi trebala uključiti brojne javne i privatne sudionike. Alberobello je počeo privlačiti pažnju na očuvanje svojih vrijednosti krajem 1980-ih godina, predstavljanjem i organizacijom međunarodnog znanstvenog skupa o suhozidnoj arhitekturi (1987.). Taj je seminar pokrenuo pitanje važnosti primjerenih restauratorskih metodologija, primijenjenih kasnije tijekom obnove kuće Pezzola (1993.–1997.), vrlo velikog i raščlanjenog trulla, u kojem se danas nalazi Zavičajni muzej. 
Alberobello, Trullo    
Taj je zahvat pružio mogućnost da se razrade specifične smjernice za restauraciju trulla (1997.). Ovaj prvi korak u prepoznavanju specifičnosti jednog spomenika doveo je do priznavanja trulla kao UNESCO-ovog lokaliteta (1996.). Takav je uspjeh omogućio usmjeravanje pažnje ka širem kontekstu grada Alberobella. Izrađen je Plan upravljanja lokalitetima (2008. – 2010.), određene su mjere zaštite sustava s pomoću zaštitnog (buffer) područja (2010.), definiran je planski okvir za sudjelovanje na brojnim natječajima za financiranje (2010. – 2012.). U Alberobellu je ostvareno više projekata s ciljem povećanja uključenosti lokalnog društvenog sloja. To je bila osnova za provođenje projekata na državnoj i međunarodnoj razini s drugim lokalitetima koje financira UNESCO, ali i ostalih, sličnih obilježja – u Italiji, Turskoj, na Jadranu, u koje je EX.PO AUS također uključen.