Split

Split

Palača koja je postala grad

Split, Hrvatska

povratak
   
Grčko naselje Aspálathos osnovano je između 4. i 3. stoljeća pr. Kr. u blizini grada Salone koji je u 1. stoljeću pr. Kr. postao rimskom kolonijom i glavnim gradom provincije Dalmacije. Oko 295. godine car Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan, koji je vladao od 284. do 305. godine, naredio je početak izgradnje palače pokraj svojega rodnog mjesta, u koju se namjeravao povući po abdikaciji. Građevina je imala pravokutni tlocrt, nalikovala je na utvrdu s nizom kula s tri strane, dok je južna strana okrenuta moru bila otvorena lođom s arkadama koja se protezala čitavom dužinom pročelja. Palača se sastojala od carskog stana, središnjeg trga Peristila, između palače i glavne ulice u smjeru istok-zapad (decumanus), posvećenog mjesta s mauzolejom i hramovima, te carske tekstilne manufakture (gynaeceum) u sjevernoj polovici strukture. Nakon Dioklecijanove smrti, Palača je ostala u posjedu carske obitelji.
Split, rekonstrukcija 
Dioklecijanove palače 
(Hébrard 1912.) 
 
 

 

 
Postupno se transformirala u utvrđeno naselje Spalatum, koje je dobilo sva obilježja grada nakon pada Salone u 7. stoljeću, kada su se izbjeglice nastanile unutar njegovih zidina. Kao sastavni dio Bizantskog Carstva, grad je imao promjenjivu, no ipak značajnu političku autonomiju. 
U ranom srednjem vijeku, hrvatska je država, kasnije Kraljevina Hrvatska, zauzimala obalu srednjeg Jadrana i njezino zaleđe, dok su gradovi ostali pod bizantskom vlašću. Split je kratko bio pod franačkom, mletačkom, i u 11. stoljeću, pod hrvatskom upravom. Tijekom sljedećih stoljeća Split postupno poprima hrvatska obilježja. Od ranog 12. stoljeća Split postaje nezavisnom komunom pod vlašću ugarskih kraljeva. Palača postaje premalena za rastući grad koji se proširio prema zapadu, udvostručivši svoj obujam. Zapadna je strana utvrđena novim zidinama, dok je novi komunalni trg formiran pokraj gradske vijećnice. Do 1420. godine Mletačka Republika preuzela je grad kojim je vladala 377 godina (1420.–1797.). Autonomija grada je smanjena: najveći je autoritet bio knez koji je morao biti rodom iz Venecije. Unatoč tomu, Split se razvio u značajan grad-luku s važnim trgovačkim rutama prema unutrašnjosti pod vlašću Osmanlija kroz obližnji kliški prijevoj. Cvjetala je i kultura, a Split je bio središte hrvatske književnosti. Mnoge lijepe palače podignute su u gradu u ovom razdoblju. Nakon kratke vladavine Napoleona (1806.–1813.), grad je dodijeljen Austrijskom Carstvu na Bečkom kongresu. U grad se tijekom tog razdoblja mnogo ulagalo. Obnovljen je rimski akvadukt, podignut je lukobran, dovedena je željeznica, izgrađene su nove ulice, a dijelovi starih utvrda su uklonjeni. Nakon kraja Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Split je postao najvažnija luka u Jugoslaviji. Tijekom Drugog svjetskog rata, neki lučki objekti i dijelovi starog grada oštećeni su u bombardiranju. Nakon 1945. godine, grad je doživio svoj najveći gospodarski i demografski procvat. Osnovani su deseci novih tvornica i poduzeća, a gradsko se stanovništvo utrostručilo.
 
U razdoblju između 1945. i 1990. godine, grad se potpuno transformirao i proširio, zauzevši cijeli poluotok. Danas je Split drugi grad po veličini u Hrvatskoj, te gospodarsko i upravno središte srednje Dalmacije. Njegovo se gospodarstvo uglavnom temelji na turizmu i trgovini, a obnavljaju se i neke stare grane industrije poput prehrambene industrije – ribarstvo, maslinarstvo, vinarstvo, proizvodnje papira, cementa, te kemijske industrije. 
 

Konzervacija lokaliteta svjetske baštine 

Dioklecijanova palača dovršena je 305. godine kao sinteza oblika i funkcije kasnoantičke vile i utvrđenog kastruma. Zahvaljujući iznimnom stanju očuvanosti izvornih dijelova i cjeline, te nizu arhitektonskih oblika na prijelazu iz klasične u srednjovjekovnu umjetnost, smatra se jednom od ključnih građevina kasnoantičke arhitekture. Nakon preobrazbe u srednjovjekovni grad, u Palači se podižu mnoge građevine raznih arhitektonskih stilova unutar obrambenih zidina, djela majstora graditelja nadahnutih ovim veličanstvenim antičkim uzorom. Povijesna jezgra Splita proglašena je lokalitetom svjetske baštine 1979. godine, zahvaljujući očuvanoj arhitekturi iz svih razdoblja, ali i zbog činjenice da još uvijek predstavlja živi organizam sa svim gradskim funkcijama. Ugrožena je brzim rastom suvremenog grada, pritiskom komercijalizacije prizemlja objekata, te nepovoljnim promjenama društvene strukture stanovništva. Proslava 1700. obljetnice Palače u desetljeću na prijelazu u novo tisućljeće bila je povod novom zamahu obnove najvažnijih povijesnih građevina u Splitu. U mnogo konzervatorskih načela koje danas primjenjujemo valja istaknuti sljedeće: konzervacija ima prednost nad restauracijom, stavlja se naglasak na održavanje i rekonstrukciju urbane infrastrukture usmjerenih ka poboljšavanju kakvoće života unutar gradske jezgre, te na uporabu tradicionalnih tehnika i materijala.
 
Split, Dioklecijanova palača, podrumi
 
 

 

 

Katedrala Svetog Dujma (Dioklecijanov mauzolej)

Pretpostavlja se da je splitska katedrala najstarija katedrala u Europi. Prvobitno je služila kao Dioklecijanov mauzolej, no uključuje i romanički zvonik i barokni kor. To je najslojevitija i najznačajnija građevina u kompleksu Palače koja zadivljuje masivnim kamenim zidovima, jedinstvenom strukturom kupole građene opekom i dobro očuvanom antičkom dekoracijom. Jednako je dragocjena bogata riznica umjetnina sačuvana u njoj od vremena transformacije mauzoleja u katedralu u 6. stoljeću. Obnova najugroženijih dijelova započela je 1996. godine. Krov mauzoleja potpuno je saniran. Svaki od oko 500 rimskih crjepova pronađenih na krovu sačuvan je i obnovljen.
 

 

Kao i sanacija krova, i obnova pročelja izvedena je uporabom tradicionalnih materijala i tehnika. Konstruktivno stanje baroknog kora dodanog staroj građevini u 17. stoljeću propadalo je zbog loših temelja i slabe kvalitete zidarskih radova. Konstruktivna sanacija započela je injektiranjem temelja i postavljanjem čelične zategnute užadi. Unutra-šnjost kora također je potpuno obnovljena, a posebna je pozornost posvećena dotad vrlo zapuštenim baroknim arhitektonskim elementima. Započeto je lasersko čišćenje pročelja koje se nastavlja na unutrašnjim zidovima i kupoli građenoj opekom. Nova rasvjeta omogućava doživljaj složenosti katedrale. Čitav niz restauratorskih radova odvija se unutar same katedrale. 

 

 

 

 

 

Jupiterov hram (Krstionica)

Istovremeno s transformacijom Dioklecijanovog mauzoleja u gradsku katedralu, Jupiterov je hram pretvoren u krstionicu. Danas krstionica ima funkciju crkve jednom godišnje, na blagdan sv. Ivana Krstitelja. S druge strane, predstavlja jednu od najvećih turističkih atrakcija i jedno od najposjećenijih mjesta u gradu. Njezin savršeno očuvan svod i jedinstvene strukturalne značajke pobuđuju zanimanje arheologa, povjesničara umjetnosti i arhitekata diljem svijeta. Zbog neodržavanja, u zadnje se vrijeme stanje građevine ubrzano pogoršavalo. Stanje zapadnog zabata bilo je najalarmantnije, tako da se nekoliko blokova kamenog vijenca težine između 3 i 6 tona
 
 
podiglo zbog korodiranih trnova, kliznulo niz kosinu zabata i opasno se nagnulo prema van. Obnova hrama izvedena je kombinacijom tradicionalnih tehnika i suvremene logističke podrške. Izrađen je trodimenzionalni kompjuterski model analize ponašanja konstrukcije. Kako bi se zaustavilo daljnje pomicanje struktura i brzo propadanje kamena, i ponovno uspostavila stabilnost i izvorni raspored tereta, zapadni zabat i dio vanjskog kamenog vijenca morali su biti demontirani i popravljeni primjenom tradicionalnih metoda, te vraćeni na mjesto. Željezni trnovi zamijenjeni su elementima od nehrđajućeg čelika i zaliveni olovom na tradicionalan način. Fino rezbareni ukrasi portala i frizova na pročeljima očišćeni su laserom.
Split, Dioklecijanova palača, Peristil i zvonik    

Zlatna vrata

Radovi na obnovi Zlatnih vrata, glavnog ulaza u Dioklecijanovu palaču, bili su izuzetno složeni, posebno zbog teškog stanja strukture i značajnog propadanja kamene površine uslijed kristalizacije agresivnih topljivih soli ispod debelog sloja prljavštine. Obnova Zlatnih vrata bila je zamršen pothvat radi kombinacije strukturalnih problema i poteškoća vezanih uz čišćenje i konzervaciju kamena. Cijela je površina očišćena laserom, koji se ovom prilikom prvi put koristio u Hrvatskoj. Zidovi su injektirani vapnenim mortom, oštećeni kameni blokovi zamijenjeni su novima, dok je gornji dio strukture, koji je zbog nagnuća uzrokovao pukotine u pročelju, ojačan metalnim spojevima. 
 

Peristil

Obnova glavnog trga Dioklecijanove palače započela je čišćenjem kamena, što je preraslo u složeni pothvat koji je obuhvaćao strukturalnu konsolidaciju, popravak i konzervaciju kamena i ostalih materijala. Na taj je način bitno usporen uznapredovali proces propadanja. Lasersko uklanjanje sloja prljavštine omogućilo je ponovnu čitljivost arhitekture i dekoracije. Povijesnu vrijednost lokaliteta dodatno je uvećalo otkriće dotad skrivenih podataka o izvornim materijalima i povijesti gradnje. Projekt “Peristil” bio je izvrsna prilika mnogim mladim restauratorima za stjecanje praktičnog iskustva uporabe najnovijih tehnika čišćenja i restauracije kamena. 
 

 

 

 

Gradska infrastruktura i planiranje

Za vrijeme obnove važnih spomenika nastojalo se raditi na obnovi infrastrukture i općem izgledu povijesne jezgre. Čišćenje kamenih pročelja vrlo je važno pitanje, te je započet stalni program uklanjanja grafita. Nakon nedavnog uklanjanja znakovlja koje je nagrdilo pročelja starih zgrada i kvarilo cjelokupni izgled povijesne jezgre, uveden je novi sustav informiranja i prezentacije. Osim što je znatno doprinijelo snalaženju i informiranosti posjetitelja, novo je znakovlje promijenilo način na koji lokalno stanovništvo doživljava stare građevine, koje su prethodno često izmicale pozornosti i bile uglavnom nepoznate. Povijesna jezgra Splita, živo mjesto tijekom sedamnaest stoljeća, premrežena je infrastrukturom svih vrsta i starosti, počevši s gustom mrežom,
 
 
tek djelomice istraženom, kanalizacijom presvođenih kanala kanalizacije iz rimskog doba začepljenih gustim slojem organskog taloga. Popravak i održavanje kamenog popločenja odvijaju se istodobno s obnovom kanalizacije i ostale infrastrukture. Izrađen je plan omogućavanja lakšeg prilaza javnim prostorima i najvažnijim povijesnim građevinama. Osim toga, dovršen je i nacrt Plana upravljanja o kojemu se trenutno raspravlja s ciljem poboljšanja koordinacije dionika odgovornih za aktivnosti koje se u starogradskoj jezgri poduzimaju. Planom se predlaže novi model upra-vljanja kako bi se unaprijedilo planiranje i koordinacija aktivnosti usmjerenih ka boljoj kakvoći života gradskog stanovništva i gospodarstva, jamstvu dugoročne održive zaštite kulturnih vrijednosti područja.