Ravenna

Ravenna

Vrhunsko umijeće mozaičke umjetnosti

Ravenna, Italija

povratak
    Ravenna je proglašena UNESCO-ovim lokalitetom svjetske baštine kada je 1996. godine osam njenih spomenika iz 5. i 6. vijeka dodano na UNESCO-ov Popis svjetske baštine (World Heritage List). Ranokršćanski spomenici Ravenne smatraju se svjetskim blagom iz sljedećih razloga: “Lokalitet posjeduje iznimnu univerzalnu vrijednost od izuzetnog značaja zbog vrhunskog umijeća mozaičke umjetnosti u njenim spomenicima, kao i zbog presudnog svjedočanstva o umjetničkim i vjerskim vezama i dodirima u važnom razdoblju evropske kulturne historije.”
Ravenna, Bazilika sv. Vitalea   
 
 

 

 

Bazilika svetog Vitalea 

Bazilika iz 6. vijeka predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika ranokršćanske umjetnosti u Italiji. Gradnja je započela za vladavine Gota u vrijeme biskupa Eklesija 527. godine, a dovršio ju je nakon bizantijske rekonkviste biskup Maksimijan, koji ju je i posvetio 17. maja 548. godine. Presudan je istočnjački utjecaj: bazilika nema tri broda već centralnu osmerougaonu osnovu nadsvođenu velikom kupolom. Čudesni ishod jedinstven je u svijetu po načinu na koji se smjelost konstrukcije i dekorativna uloga mozaika međusobno dopunjavaju. U unutrašnjosti bazilike pogled u visinu privlače veličanstveni mozaički ukrasi u apsidi i izvanredni prikazi carskog bračnog para Justinijana i Teodore, vladara Bizantijskog carstva, s njihovim dvorom. Ni u jednom drugom književnom tekstu, ni na jednom drugom mozaiku u cijelom Justinijanovom i Teodorinom carstvu nije ostvareno jedinstvo i savršenstvo stila sjedinjeno s uzvišenošću političke i vjerske misli kao u ciklusu mozaika u apsidi i svetištu Bazilike San Vitale. Veličanje njihove carske vladavine nije ograničeno samo na dva polja s Justinijanom i Teodorom. Naime, u luku apside objedinjena je politička i vjerska dimenzija. U svetištu je prikazano jedinstvo Crkve i carstva, te carstva i svećenstva, a iznad luka apside između simboličkih gradova Jerusalema i Betlehema simboličko sunce nosi u svom središtu slovo alfa, ideološki prizivajući Krista, stvoritelja kosmosa i historijskog svemira.
 

Mauzolej Galle Placidije

Struktura i prizori u mauzoleju carice Galle Placidije podsjećaju na život i smrt jedne carske princeze iz 5. vijeka, koja je bila duboko upletena u historiju carstva svog oca Teodozija Velikog. Kao kćerka, sestra, supruga i majka careva Galla Placidija je vladala Zapadnim rimskim carstvom. Sredinom 5. vijeka dala je sagraditi ovaj maleni mauzolej. Njegov je vanjski izgled skroman u suprotnosti s veličanstvenom unutarnjom dekoracijom. Bezbrojne zvijezde u kupoli ostavljaju dubok dojam na maštu i senzibilnost posjetilaca Ravenne. Iako po centralnom tlocrtu s jednim ulazom, završetku krova i skromnom vanjskom izgledu nalikuje velikim paganskim mauzolejima, unutrašnjost ovog mauzoleja u potpunosti je prekrivena kršćanskim simbolima besmrtnosti i vječnog života. Za Gallu Placidiju slava kršćanskog Rimskog carstva bila je izražena u obliku križa, zbog čega mauzolej ima oblik latinskoga križa, što je i središnji simbol mozaika u središtu svoda. To je nebeski križ što sja među zvijezdama na nebu, nebu vječnog spasenja, nebu Kraljevstva Božijeg. Rajski svod velikog ulaza sa simbolima svjetla jasno prikazuje osnovni motiv koncepta shvatanja ravenskog biskupa Petra Krizologa i Galle Placidije u pogledu puta kršćana do zaslužene vječnosti.
 
Mauzolej Galle Placidije, unutrašnjost    

Neonijeva (katolička) krstionica

Krstionica je najstariji ranokršćanski spomenik u Ravenni. Izgrađena je po nalogu biskupa Neona u drugoj polovini 4. vijeka. Unutrašnjost je ukrašena sjajnim mozaicima koji nose jasne tragove helenističko-rimskog utjecaja. Posebno su značajni ciklusi mozaika obogaćeni divnim štukaturama koje prikazuju šesnaest proroka: četiri veća i dvanaest manjih proroka. S ovim se ravenskim zdanjem po savršenstvu mozaika i strukturnoj očuvanosti ne može uporediti nijedna druga ranokršćanska krstionica. Kompozicija mozaika podijeljena je u tri odvojene zone: središnji medaljon i dvije koncentrične trake. U središnjem je medaljonu prikazano Kristovo krštenje u rijeci Jordan. Prva, unutrašnja traka, prikazuje portrete dvanaest apostola u dvije povorke na čelu s Petrom i Pavlom. Vanjska, šira traka, podijeljena velikim akantusima u osam arhitektonskih cjelina s nišama, u kojima se izmjenjuju prijestolja i oltari, simbolizira rajski grad i pojam etimasia ili “pripremu prijestolja Božijeg suda”.
 

Arijanska krstionica 

Sagrađena krajem 5. vijeka za Teodorikove vladavine kada je arijanski kult bio službena dvorska religija, krstionica ima osmerougaonu osnovu i sadrži prekrasne mozaike s prijelaza iz 5. u 6. vijek. Prelijepi mozaik u kupoli prikazuje Kristovo krštenje u rijeci Jordanu i dvanaest apostola. Prema arijanskoj je doktrini Krist bio Sin Božiji, ali je zadržao svoju ljudsku prirodu. Ovdje apostoli, koji u rukama nose krune mučeništva i pobjede, nisu odvojeni kandelabrima već palmama, što upućuje na to da je prizor smješten u raj. Dok u Neonijevoj krstionici dvanaest apostola slavi Krista u središnjem medaljonu, ovdje oni štuju veliko, draguljima optočeno prijestolje, na kojem se nalaze sveti križ i purpurna rubac, simboli Isusove muke i njegove fizičke prirode, središnje dogme arijanske crkve.
 

Ravenna, Sant’ Apollinare Nuovo. unutrašnjost s mozaicima  

 

 
 

Nadbiskupska kapela

Sagrađena kao privatna kapela biskupa Petra II za vladavine Ostrogota, jedina je očuvana vjerska građevina koja je pripadala biskupskoj palači. Ikonografija mozaika u kapeli izuzetno je zanimljiva. Biskup je naručio izradu dvadeset heksametara izvrsnih mozaika u atriju, postavivši u središte prikaz Krista Ratnika s križem na ramenu iznad ulaznih vrata. Glorifikacija Krista, čiji lik dominira na svim dijelovima mozaičke dekoracije, može se stoga protumačiti kao protivarijanski element. Prikaz Krista Ratnika koji nogama gazi zvijer arijanske hereze čin je optužbe uperen protiv tadašnje političke vladavine arijanskoga kralja Teodorika. Portreti evanđelista, apostola i raznih svetaca s istoka, zapada i iz Afrike izražavaju jedinstvo katoličke ekumene ranoga kršćanstva iz razdoblja prije barbarskih i arijanskih podjela. Veličanstven je ukras svoda vestibula na kojem se na zlaćanom nebu, među nizovima ljiljana i ružica može vidjeti prikaz 101 ptičje vrste, od kojih neke još uvijek obitavaju u prirodnom okolišu Ravenne.  
 

Bazilika Sant’ Apollinare Nuovo

Bazilika Sant’ Apollinare Nuovo izvorno je izgrađena 
 
u 6. vijeku kao Teodorikova dvorska crkva. Historijski, to je najzanimljivija crkva u Ravenni budući da predstavlja sintezu Teodorikova ostrogotskoga kraljevstva i Justinijanovog carstva. Slava i moć gotskoga kralja prikazana je u velikim poljima s prizorima Palacija (Palatium), s gradom Ravennom i lukom s gradom Classe. Teodorik je uzdizao kulturu klasične Grčke i Rima, a stavljajući je uz bok gotskoj kulturi želio je dokazati kako je njegova kraljevska i politička moć sjedinjena sa snagom Krista Kralja. U velikoj sceni između prozora s prikazom 36 likova proroka, apostola, evanđelista s kodeksima, knjigama i svicima, Teodorik je ozakonio autoritet svoje kulture i vlasti. Kasnije je biskup Agnello preradio mozaike tako što je naložio da se uklone arijanski magistrati, a zatim je mozaike uklopio u katoličku kulturu prikazom trijumfalne povorke svetaca, Sveta Tri Kralja i svetica, koje simbolički predvode sveti Martin i sveta Eufemija zbog posvećenog protivarijanskog duhovnog poziva.
 

Teodorikov mauzolej

Ova građevina, opisana kao zagonetna jer nikada nije potpuno razjašnjena, izgrađena je 520. godine po nalogu gotskoga kralja Teodorika kao njegova grobnica u blizini barbarske nekropole. 

Ravenna, Bazilika Sant’ Apollinare in Classe  
Dvospratno zdanje, u potpunosti izgrađeno od istarskoga kamena, oblikovno slijedi najstarije modele nadgrobnih spomenika, ali u monumentalnim dimenzijama koje simboliziraju moć i duh ostrogotskoga kralja. Mauzolej je prekriven monolitnim blokom istarskoga kamena, promjera 10 metara, teškog 300 tona, što ga vjerovatno čini jednim od najvećih monolita na svijetu upotrijebljenih kao kupola. Kruna od 12 medaljona isklesana u istom bloku kupole nosi imena četiri evanđelista i osam apostola. Ovi oblici podsjećaju na kraljevsku krunu, pa čak i na ratničku kacigu. Velika pukotina vidljiva na bloku nastala je tokom postavljanja kamena, koje je gotovo sigurno izvedeno podizanjem po kosoj površini. Prema legendi, kupola je napukla kada je božanska munja udarila u Teodorika, koji je sjedio pod njom, ubivši ga na mjestu kao kaznu za njegove zločine, čime se ostvarilo proročanstvo koje je predvidjelo njegovu smrt od udara groma.  Unutrašnja je prostorija diskretno osvijetljena malim prozorima, od kojih jedan u obliku križa gleda na istok. Na gornjem je spratu veliki porfirni sarkofag, koji je zakratko mogao čuvati Teodorikove posmrtne ostatke, uklonjene već za bizantijske vladavine. Ukrasi kraljeve grobnice postepeno su uklonjeni tokom vijekova.
 

Bazilika Sant’ Apollinare in Classe

Bazilika je najpoznatija bogomolja ravenske crkve, izgrađena tokom prve polovine 6. vijeka na historijski dokumentiranim temeljima prvobitnog mjesta ukopa Apolinara. 
 
Nad grobom prvog biskupa i jedinog mučenika, u prvoj polovini 6. vijeka, izgrađena je mala bazilika – martyrion. Izvorno je bazilika sagrađena na obali Jadranskog mora, no danas se nalazi u poljima izvan Ravenne, neposredno do velike arheološke zone antičke luke Classe, odavno zatrpanog sjedišta rimske flote. Unutrašnjost bazilike je čudesna. Ritam koji stvaraju 24 stuba od divnog grčkog mramora poprečno prošaranog venama završava u nježnom zelenilu mozaičke livade, sjaju ovaca, blještavilu Sant’ Apollinareove borove šume, u jedinstvenoj cjelini arhitekture i dekoracije. Osim po svojoj arhitektonskoj strukturi, Sant’ Apollinare in Classe slavna je po mozaicima u apsidi i mramornim sarkofazima nadbiskupa duž bočnih brodova. Središte ove sakralne bazilike, koja služi u slavljenju euharistije, zauzima jedan od najljepših prikaza teofanije ranoga kršćanstva: veliko simboličko preobraženje, koje mozaičkim kockicama prekriva cijelu površinu apside. Uzvišeni križ uskrsnuća ističe se na središnjem mjestu i predstavlja samoga Krista kao glavni lik preobraženja, koje treba shvatiti kao simbol Uskrsa, a Uskrs kao žrtvu, euharistiju jaganjca i križa: Božija ruka prima euharistijsku žrtvu mise. Žrtva koju u ime Crkve i zajednice vjernika prinosi biskup odvija se na prelijepoj cvjetnoj livadi, u idiličnoj viziji raja, dok se dvanaest jaganjaca, po šest sa svake strane, kreću prema Apollinaru predstavljajući ravensku crkvu, koja zajedno slavi misu.