Eufrazijana u Poreču

Eufrazijana u Poreču

Katedrala biskupa Eufrazija

Eufrazijana u Poreču, Hrvatska

povratak
    Rimski Parentium, danas Poreč, osnovali su Rimljani na poluostrvu koje je već ranije bilo sporadično naseljeno. Mali rimski grad imao je pravilnu kvadratnu mrežu ulica, karda i dekumana, koje su oblikovale blokove stambenih i javnih građevina. Forum je bio na vrhu poluostrva, a na sjevernoj je strani u 3. vijeku oblikovan ranokršćanski sklop koji je u 4. vijeku dobio formu prave javne crkve. Porečki biskup Eufrazije sredinom 6. vijeka temeljito je preuredio tadašnji katedralni sklop i veliku baziliku opremio raskošnim zidnim mozaicima. 
Poreč, Eufrazijeva bazilika, 
mozaik apside 
 
 

 

  Sklop Eufrazijeve bazilike upisan je u UNESCO-ov Popis svjetske baštine 1997. godine. Postupak obrazloženja razloga zbog kojih Eufrazijana zauzima jedinstveno mjesto među svjetskim spomenicima iste vrste iz istoga razdoblja bio je dugotrajan. Nije bilo teško opisati porečku katedralu, ali je bilo potrebno uvjerljivo i nedvosmisleno obrazložiti po čemu je ona jedinstvena. Značaj spomenika nije samo u njegovoj estetskoj vrijednosti, koja se doživljava kroz izgled,  
nego i u dokumentarnoj, historijskoj vrijednosti cjeline i svakog pojedinog detalja, a savremena valorizacija spomenika vodi računa i o tome da sve strukture, uključujući i one nevidljive (kao što su unutrašnja građa zidova, temelji, slojevi maltera, arheološki ostaci, tragovi faza gradnje...) imaju dokumentarnu i naučnu vrijednost. Tome možemo pridodati i način korištenja spomenika, koji je i danas u skladu sa izvornom namjenom.
 
Poreč, Eufrazijeva bazilika, 
atrij i pročelje crkve  
 
 

 

 

Prije Eufrazija

Prije Eufrazijeve pregradnje postojale su barem dvije faze ranokršćanskih građevina na istom mjestu. Prva javna crkva potječe iz 4. vijeka i njeni su ostaci sačuvani sjeverno od Eufrazijeve bazilike. To je bila građevina s tri nejednake četvrtaste dvorane s podnim mozaicima, od kojih su dijelovi sačuvani do danas. Na mozaicima je sačuvano nekoliko donatorskih natpisa koji govore o tome koliko su pojedini pobožni vjernici doprinijeli njihovoj izradi. Dio sjeverne dvorane vjerovatno je služio kao krstionica. U crkvu se ulazilo kroz narteks sagrađen na dijelu prostora Karda – ulice koja je vodila do sjevernih gradskih vrata. I danas se može sagledati uska veza između rimskog urbanog sistema i položaja katedrale. Najstarija crkva zauzimala je prostor u uglu jedne od sjevernih gradskih insula, na mjestu rimskih profanih građevina. Starija historiografija interpretirala je dio struktura rimskih kuća kao ostatke tajne kršćanske bogomolje iz 3. vijeka (domus ecclesiae), povezujući to s podacima iz natpisa koji spominje prijenos tijela biskupa Maura, čijim je zagovorom obnovljena prvobitna crkva (primitiva ecclesia). Prema tim tumačenjima, skrivenoj crkvi pripadalo je polje mozaika s prikazom ribe kao tajnog kršćanskog simbola. Natpis na kojem se spominje biskup Maura čuva se u bazilici.
  Sredinom 5. vijeka prva je crkva drastično preuređena i povećana. Tu fazu katedralnog sklopa nazivamo Predeufrazijanom. Ona se sastojala od dviju paralelnih trobrodnih bazilika, međusobno odijeljenih manjim prostorijama i cisternom. Ispred pročelja obiju bazilika protezao se dugački narteks s mozaičkim podom (motiv riblje kosti). Velika bazilika (južna) tlocrtno se poklapa sa sadašnjom bazilikom, osim u istočnom dijelu, gdje je završavala ravnim zidom. Podni mozaici Predeufrazijane sačuvani su ispod poda sadašnje crkve (Eufrazijeve bazilike). U svetištu je bio sinthronos – polukružna klupa za svećenike i biskupa. Mozaički tepisi Predeufrazijane mogu se djelimično vidjeti kroz otvore na podu sadašnje crkve. Manja bazilika Predeufrazijane sačuvana je u arheološkim ostacima dijelova trijumfalnog luka i početka arkature uz njega. U razdoblju ranog srednjeg vijeka ta je crkva bila reducirana na prostor srednjeg broda, a u apsidu je postavljen veliki kameni sarkofag pod arkosolijem i zidani oltar uz njega. U drugoj fazi ranosrednjovjekovne adaptacije apsida je pregrađena umetanjem triju malih upisanih apsida. Tokom 14. vijeka ovaj je prostor uređen za sakristiju. Na zidovima se vide ostaci fresaka gotskog stila iz tog razdoblja. Sklopu Predeufrazijane pripada do danas sačuvana osmerostrana krstionica s ukopanim šesterostranim krsnim bunarom. Između krstionice i velike bazilike nalazilo se dvorište – atrij, a oko krstionice postojao je poligonalni ophod. 
Poreč, Eufrazijeva bazilika, 
bizantski kapitel 
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Eufrazijeva bazilika

Velikim radovima biskupa Eufrazija (sredina 6. vijeka), koji na položaj biskupa u Poreču dolazi nakon justinijanske rekonkviste ovih područja, katedrala je temeljito preuređena. Velika bazilika dobila je novo svetište s apsidama, kolonadu i dekoraciju, izgrađena je memorijalna kapela, novi atrij i biskupska palača. Manja bazilika i krstionica ostaju sačuvane unutar novog sklopa. Biskup Eufrazije opremio je baziliku mramornim stubovima s raskošnim kapitelima i liturgičkim namještajem od prokoneškog mramora. Naročito se ističe serija kapitela raznorodnih oblika: korintski s nizovima bodljikavog akantusa, u obliku prizmatične korpe, dvozonski s fantastičnim životinjama na uglovima. Oltarna ograda restaurirana je u pretpostavljenom izvornom obliku od sačuvanih fragmenata. Pluteji oltarne ograde ukrašeni su simboličkim kompozicijama u kojima su zastupljeni križevi, Kristov monogram, rogovi obilja, jeleni koji piju iz kantarosa. Veliki broj krhotina oltarne ograde i monumentalne propovjedaonice izložen je u atriju i lapidariju. Arhitektonska plastika i namještaj pokazuju osobine bizantijske skulpture iz sredine 6. vijeka i vjerovatno su nastali u carskim klesarskim radionicama u Grčkoj, te su kao gotov proizvod dopremljeni u Poreč. U lukovima sjeverne arkature izvanredno je sačuvana izvorna dekoracija izvedena u štuku s bogatim repertoarom geometrijskih i biljnih motiva unutar kojih su ptice i rogovi obilja. Ostaci štukature iz istog vremena vide se i unutar prozora na zapadnom pročelju. Novo troapsidalno svetište u potpunosti je bilo pokriveno velikom mozaičkom kompozicijom. Ikonografski program glavne apside sastoji se od prikaza Krista s apostolima na trijumfalnom luku, niza medaljona s portretima svetica u trijumfalnom luku i velikih slika u samoj apsidi. U kaloti je prikazan Krist kojeg drži Bogorodica na prijestolju, a sa strane su anđeli i sveci mučenici. Natpisom je istaknut sveti Mauro, gradski zaštitnik. U pratnji svetaca i anđela prikazani su biskup Eufrazije s modelom bazilike u rukama, đakon Klaudije i njegov sin Eufrazije.
 
U cijeloj širini apside prostire se, u četiri reda bijelih slova na plavoj pozadini, veliki natpis koji govori kako je crkvu “iz temelja” dao podići biskup Eufrazije jer je “stari hram” bio ruševan i bez ukrasa. 
U donjem registru nižu se prikazi Navještenja i Vizitacije, likovi svetog Zaharija i svetog Ivana Krstitelja. Istaknutim vijencem od štuka mozaik je odijeljen od dekoracije u prizemnom dijelu apside, koja se sastoji od niza četvrtastih polja izvedenih u tehnici raznobojnog opus sectile. U njihovoj izradi korištene su pločice mramora i stakla u više desetina boja. Posebni svjetlosni naglasak daju površine ispunjene sedefom. Pri dnu apside u potpunosti je sačuvana izvorna mramorna klupa za kler s biskupskim prijestoljem. U bočnim apsidama sačuvani su samo dijelovi mozaika u kaloti, s prikazom Krista koji polaže mučeničke krune na glave svetaca. 
Atrij Eufrazijane ima oblik kvadriportika s trolukom i parom stubova na svakoj strani. Stubovi i kapiteli istog su načina izrade kao oni u bazilici, osim dva stuba sa sjeverne strane, koji su kopije iz 19. vijeka. Iz atrija se vidi glavno pročelje bazilike, koje je u svom gornjem dijelu imalo mozaičke prikaze. Taj rijetki primjer mozaičke slike na vanjskom dijelu crkvene građevine dosta je propao. Od originala su sačuvane tek pojedine kockice i udubine gdje su bile kockice koje su otpale. Bolje sačuvani, donji dio mozaika na fasadi pretjerano je restauriran krajem 19. vijeka. Sjeverno od apsida bazilike nalazi se manja građevina, također sagrađena u doba biskupa Eufrazija. To je cella trichora, koja se sastoji od presvođenog prostora trolisnog oblika, ispred kojeg je elipsoidno predvorje. Verovatno je sagrađena kao mauzolej. U celli su sačuvani dijelovi višebojnog mozaika iz 6. vijeka, a u sredini prostora smješten je veliki mramorni sarkofag – relikvijar iz 1247. godine, u kojem su bile smještene relikvije porečkih svetih zaštitnika Maura i Eleuterija.
Poreč, Eufrazijeva bazilika,
mozaik s motivom ribe
 
   

Biskupska palača

Biskupija je sagrađena sjeverno od atrija. To je jednospratnica s velikom središnjom dvoranom na prvom spratu. Na sjevernoj strani prostori su opremljeni polukružnim apsidama, od kojih je srednja puno veća. Vrlo je dobro, u cijeloj visini, sačuvana velika dvorana. To je ceremonijalna dvorana biskupa Eufrazija iz koje je on upravljao dijecezom i gradom, izvrstan primjer hijerarhijski organiziranog i orijentiranog prostora. Četvrtasta dvorana osvijetljena je nizom prozora pod samim plafonom (u jednom prozoru sačuvana je izvorna kamena tranzena), a veliku apsidu obasjava svjetlo iz pet velikih, niže postavljenih, prozora. Sačuvan je središnji troluk – tribelon – ispred velike apside. Zgrada porečke biskupije također je rezultat građevinske aktivnosti biskupa Eufrazija sredinom 6. vijeka. Ona predstavlja jedini sačuvani primjer građevine takve funkcije iz ranokršćanskog doba. U manjoj prostoriji, s istočne strane, mogu se vidjeti promjene koje su ovi prostori tokom vijekova doživjeli: oni su pregrađivani, otvarani su i zatvarani otvori, mijenjana je obloga zidova, ali je zidna struktura izvornih, nosivih zidova uglavnom ostala izvrsno sačuvana. U salonu na zapadnoj strani sačuvana je barokna štukatura i oslik iz vremena biskupa Polesinija s kraja 18. vijeka. U restauriranoj zgradi biskupije sada je uređen crkveni muzej. Tu su izložene lapide i nalazi iz dugogodišnjih arheoloških istraživanja: brojni fragmenti izvornih podnih mozaika iz 4. i 5. vijeka, krhotine skulpture iz 2. do 6. vijeka, krhotina podnog mozaika s prikazom ribe (znak Krista), koji potječe iz poda prve bazilike iz 4. vijeka, prednja strana oltara biskupa Eufrazija izrađenog u prokoneškom mramoru sa simboličkim reljefima i natpisom, te monolitna biskupska katedra iz 8. vijeka, koja potječe iz sjeverne crkve. Na prvom spratu, u prostorijama nekadašnje biskupske rezidencije iz 18. vijeka, izložena su umjetnička djela koja dijelom potječu iz katedrale, a dijelom iz napuštenih crkava širom Porečke i Pulske biskupije. To su: romanička raspela, gotska i renesansna drvena skulptura, poliptih Antonija Vivarinija iz 1440. godine, triptih Antuna iz Padove iz 1529. godine, te primjeri liturgijske odjeće i srebrnine. Kompleks Eufrazijane je od 6. vijeka doživio vrlo male izmjene. Tokom srednjeg vijeka napuštena je i porušena manja bazilika, a izgled prezbiterija Eufrazijane donekle je izmijenjen 1267. godine kada je postavljen četvrtasti ciborij ukrašen mozaikom. Sredinom 19. vijeka bazilika je bila nespretno proširena dodavanjem dviju bočnih kapela, koje su uklonjene tokom restauratorskih radova u razdoblju između dva svjetska rata. U obliku u kojem je danas sačuvan, ovo je vjerovatno najbolje sačuvani ranokršćanski katedralni kompleks na svijetu.